Konoba Boba – emocija s pokrićem
- 22.05.2018.
Kada je prije koji mjesec chef Vjeko Bašić primao nagradu za chefa godine od prestižnog vodiča Gault&Millau – od ove godine prisutnog i u Hrvatskoj – u objašnjenju zašto baš on uz toliko poznatih “teškaša” u užem izboru, stajala je jedna riječ – emocija. A on je, izašavši primiti nagradu, zahvaljivao “posadi svog broda” i “obitelji koja ga razumije”. Skromno, tiho, bez pompe, bez bravada koji bismo možda očekivali… na posljetku, ne prima se svaki dan nagrada za chefa godine, u društvu ponajboljih chefova Hrvatske!
Koji tjedan kasnije sreli smo se u vinariji Bibich, na tradicionalnom druženju za prijatelje koje Alen Bibić organizira na početku svake sezone. Jednako skroman, jednako povučen, jednako samozatajan… s dodatkom ponosa i sreće kad smo mu pristupili i čestitali na Instagram profilu koji je doista jedinstven.
“Nisam to ja, to je moja Sanja”, rekao je Vjeko i upoznao nas s djevojkom koja je zadužena za vođenje profila.
Sanja je doista posebna osoba, i njene su objave posebne, poetske i ističu Konobu Boba među brojnim restoranima, vrhunskim i manje vrhunskim, koji se zadovoljavaju objavljivanjem fotografija tanjura – ali i tu je poetičnost valjalo prepoznati, i što je još važnije – dati joj prostora da se razmaše.
Baš kao što se on razmahao u svojoj kuhinji. Jedna od prvih stvari koju primjećujete kad dođete u Konobu Boba jest broj konobara. Klasična boljka brojnih hrvatskih restorana – manjak osoblja koji stvara gužvu i “čepove” prilikom posluživanja gostiju ovdje ne postoji: osoblje je posvuda, nenametljivo prisutno, ali u svakom trenu spremno uskočiti, objasniti, ponuditi…
I kuhinja je ovdje uklopljena u prostor, središnje je mjesto restorana pa tako s terase gledate na krušnu peć, ali i na samu kuhinju iz koje Vjeko svako toliko izađe, usmjeri konobare svakog na svoj kraj restorana, pokaže, objasni…
Poanta svega toga nije predstava, poanta svega što se u Bobi događa je prisnost i emocija. Vjeko i njegova posada žele da se osjećate kao kod kuće, žele da uživate u okusima i mirisima, žele nešto tako jednostavno da je gotovo zaboravljeno – da vam je lijepo.
Sve se događa upravo s tim ciljem – uživanjem, malim guštima, s osjećajem da se ovdje kuha iskrene ljubavi prema kuhinji radi, a ne zbog ganjanja mjesta u vodičima ili na gastronomskim mapama Hrvatske. Vjeko Bašić i njegova dobro uštimana posada fokusirani su na okuse i mirise murterskog kraja. Ne izlazi se ovdje predaleko od okvira Murtera – najdalje se kruži po Dalmaciji (sirevi) i Istri (maslinova ulja), ali osnova kuhanja u Bobi su murterske namirnice, murterski okusi, murterska tradicija.
I sve je to čisto, posloženo, jasno. Prepoznajete svaki okus i svaku aromu, a ništa na posluženim tanjurima nije banalno. Nije banalan ni entuzijazam s kojim Vjeko Bašić pristupa pojedinim namirnicama. Niti toplina kojom dočekuje goste. Niti pažnja s kojom pristupa namirnicama, s kojom ih kombinira. Ništa od toga nije banalno, samo posjeduje tu gotovo staromodnu, gotovo istrebljenu kvalitetu – ogoljenu i potpunu iskrenost.
Posjetite Konobu Boba. Neovisno o vodičima i priznanjima koje je chef Vjeko Bašić doista zaslužio. Ovdje se, posve iskreno, ama baš sjajno jede.
