10 godina međimurske vinarije Solum pisca Roberta Naprte

Nikako da se sjetim koji je to neobičan sklop okolnosti spojio prije nekih 7 godina pisca i vinara u nastajanju, Roberta Naprtu i mene. Teško mi je i percipirati da je toliko vremena prošlo, da čovjek, eto, ovih dana slavi 10 godina vinarije i 8. berbu koju je spremio u bocu, a da sam ja bila prisutna u vrijeme kad je sramežljivo pokušao doznati što se to krije u njegovoj boci prve berbe chardonnaya, pa pozvao nas par “pametnih” da o tome mudrujemo.

Iako je Naprta porijeklom iz Međimurja, od ranog djetinjstva živi u Zagrebu. Srećom, ti korijeni ipak su povukli dovoljno da, kad je počeo razmišljati o tome da krene raditi vino, pogled svrne unatrag i smjesti svoju eksperimentalnu vinariju u Vugrišinec, selo blizu Štrigove, gdje se danas nalaze njegovi vinogradi.

Dvije su sorte s kojima se Naprta odlučio pozabaviti, obje internacionalne – chardonnay i cabernet sauvignon, i njih se tvrdoglavo drži. Nema tu šaranja. Samo priča o potrazi, putu i istraživanju. Polako, postepeno, studiozno, ali ipak hrabro. I baš nam je zato bilo veselje, ali i radoznalost, prisjetiti se tih 8 berbi Solum chardonnaya. To prvo vino iz 2009. pamtim kao snažno, uljasto, napucano vino s preko 15% alkohola, s osjetnim utjecajem bačve. “Bio sam nov ja, a i bačve.” kaže Naprta. Njegovo vino iz 2015., koje je i posljednja berba, potpuno je drugačije vino. I dalje uljasto, jer ipak se radi o sur lie tehnici od samih početaka (odležavanje na vlastitim kvascima), no puno nježnije, nižih alkohola, diksretne cvjetno voćne aromatike, i savršeno kao par hrani. Posebnu pozornost i unisono slaganje svih prisutnih izazvala je godina 2012. kao možda idealni primjerak međimurskog Solumovog chardonnaya. Vino koje bismo mogli nazvati velikim, lijepo izbalansirano i slasno nakon 6 godina čekanja, ispolirano, ali ne i dosadno, vino na koje Naprta može biti ponosan. Na nesreću, bila je to ujedno i posljednja butelja upravo tog vina, a mi možemo biti počašćeni da smo ju ispratili u vječnost. Naime, trenutna godišnja proizvodnja kreće se oko 5000 butelja, što za sada odgovara vlasnicima, i ne namjeravaju ju povećavati.

Svaka od berbi, da vas sad ne davim, bila je vrlo specifična (ali i živa) a rasprava je naravno otišla u smjeru atmosferilija koje su vladale te godine, za one s boljim pamćenjem. Nama se u sjećanje urezao suhi suhi Solum pjenušac kao perfect match s kamenicama za kojima ovih dana ludujemo. Nadamo se da će obitelj Naprta uvidjeti (našu) nasušnu potrebu za pjenušcima ovog tipa i da će grožđe sa svojih hladnih međimurskih  brega još više usmjeriti ka proizvodnji pjenušaca. Isto tako, ne bi bilo loše razmisliti da se vina odležavaju nešto duže, jer favorit uz 2012. pokazuje da međimurskom chardonnayu to itekako godi.

Još treba spomenuti da smo se s Vinarijom Solum, Robertom i Anitom Naprta družili u novom nuz-prostoru bistroa Lari&Penati, našeg omiljenog bistroa. Meni osobno, neviđeno kul mjesto, kombinacija sirovih građevinskih radova i estetike vlasnika Igora Tomljanovića koji prostore uvijek uređuje s kuhinjskim i vinskim rekvizitima. Pa će tako napraviti luster od kutija Grappe Polli, pljuvačnicu za vino od odrezanih vinskih flaša, dok sa polica napadaju vinske butelje svih boja i oblika. Sjajno mjesto za podružiti se u užem krugu ljudi, uz prigriske iz kuhinje bistroa koji je odmah do. Ovaj put, sjajni kozji sirevi Moravec, kojem je, pametno, pridruženo međimursko bučino ulje.

Vina Solum ne možete naći na puno mjesta, ali nepogrešivo ćete ih prepoznati po etiketi (dizajna Studija Cuculić) koja objedinjuje ono što vlasnik, Robert Naprta je, vinar i pisac. Nećemo čekati sljedećih 10 godina da probavamo nova vina, ali veselimo se vidjeti što će taj novi ciklus donijeti.

Ključne riječi: chardonnay Međimurje vertikala vino