Oda Mati. Jankoviću.
- 10.07.2018.
Matu Jankovića svi znaju. On je Mate s televizije, prva prava hrvatska kulinarska zvijezda, čovjek koji je chefove i rad u kuhinji digao u stratosferu – zapravo, bolje: učinio je to zanimanje nečim vrijednim, poželjnim, zanimljivim, sexy. Možda ga najbolje opisuje jedna od večera u serijalu tematskih vinskih večera koje povremeno organizira zagrebački bistrot Pod zidom. Mate je kuhao uz Bibich vina. Prije početka bio je vidljivo nervozan, nabrijan. “Ali nema veze, ionako svi znaju da ja ne znam kuhati”, dobacio je kao usput, u šali. Nekoliko je puta tijekom večeri obilazio stolove, ispitivao goste za mišljenje, objašnjavao što je na tanjuru, što je radio, što je htio postići… A na kraju se, nakon deserta i posljednjeg vina, vidljivo umoran, pridružio domaćinu. Komentirali smo sjajno složene pairinge, a on je samo zaključio, “Pa, kuhali smo za vino”.
I mnogo je toga važnog za Matu sadržano u toj rečenici. Staviti sebe u drugi plan, pogurnuti u žižu zanimanja nešto drugačije, znati kada obuzdati ego… Sve je to Mate. I upravo je on, takav, spreman pospremiti svoj ego u ladicu, spreman zaustaviti se kada je potrebno, spreman dati prostora drugima, otvoriti im vrata prepoznavanja, javnosti, mogao posložiti Hrvatsku kuharicu. Okupio je 36 autora s jednostavnom uputom: kuhaj autohtono, hrvatsko. Odakle uopće ideja za kuharicu koju neki već nazivaju novom “Vučetićkom”?
“Pa ideja se zapravo rodila posve slučajno. Dobio sam priliku surađivati sa Školskom knjigom te sam im predložio oblik suradnje u kojem sam osmislio cijeli koncept kuharice u kojoj sudjeluju kuhari iz cijele Hrvatske s jelima iz vlastite regije. Samim osmišljavanjem koncepta, opis posla se mijenja te nosi i veliku odgovornost za konačni rezultat. Kada spajate u cjelinu nešto što radi 36 ljudi, onda ste odgovorni pred svima njima, ljudima koji to financiraju, pred publikom, ali najteži je osjećaj činjenica da se zapravo stvara naše gastronomsko nasljeđe i s time treba biti jako oprezan”, kaže Mate.
Hrvatska je gastronomija posljednjih godina dobila priznanja kojima je ipak nagrađen trud. Pojavio se Michelinov vodič koji je podijelio zvjezdice i preporuke, odnedavna je tu i Gault&Millau, tu su izbori, nagrade, medalje s Decantera, TripAdvisorovi certifikati, brojni food&wine festivali za koje se traži karta više… Kao da su odjednom hrana i vino postali trend na koji se svi žele priključiti. I Mate je odigrao važnu ulogu u tome: kroz Masterchef je postigao da se o kuharima piše gotovo kao o nogometnim zvijezdama.
“Nekako je tako ispalo”, kaže Mate kad god ga pitam o tome kako je od kuhara, chefa, postao čovjek koji promovira gastronomiju Hrvatske. “Počelo je s afirmacijom kroz Masterchef, koji mi je dao priliku za medijsko djelovanje, ali je kao format učinio mnogo za društveno repozicioniranje kuhara. S Bourdainom sam dobio priliku pokazati našu gastronomiju publici od 120 milijuna ljudi, da bi sada imao priliku ukoričiti ono što bi se svakim pravom mogla nazvati hrvatska gastronomija. Sigurno neću stati na ovome, imam još puno stvari koje želim raditi vezano uz gastronomiju. Kada bi bilo moguće bolje surađivati s nekim institucijama, siguran sam da bih napravio puno više, ali i ovako sam zadovoljan. Kako mi paše uloga? Paše mi, ali bih volio da imam priliku raditi više na big picture.”
A za ovu je kuharicu odabrao 36 kuhara koji su, svaki ponaosob, predstavljali hrvatsku gastronomiju. Po kojem ključu i kako ih je uspio nagovoriti? “Uglavnom su to ljudi koje dobro poznajem. Kvalitetne osobe koje vole to što rade, svjesne su važnosti ovakvog projekta, izuzetno kooperativne i otvorene za ideje. Cilj je bio privući ljude na suradnju koja bi mogla uroditi dubljom kolegijalnošću i dijalogom o budućnosti hrvatske gastronomije. Za takav oblik suradnje svi moraju staviti svoj ego sa strane i raditi u cilju općeg interesa.”
Zvuči jednostavno, ali Mate je na ovome projektu radio nekoliko godina. Istovremeno su izašla dva izdanja: hrvatsko i englesko. Hrvatsko jer je potrebno još (više i više!) raditi na izgradnji hrvatske gastronomije, njezina identiteta, njezinih sastavnica, a englesko jer je i strancima potrebno pokazati što je sve ovdje moguće. Mate to dobro zna i zato neumorno osmišljava ovakve projekte i suradnje: hrvatskoj gastronomiji doista trebaju ljudi koji, baš poput njega, obilaze svijet i šire evanđelje truda, upornosti te ljubavi i strasti prema poslu.
Fotografije: Maja Danica Pečanić i Lada Radin