Novi kuharski kanconijer Veljka Barbijerija

Jij ti i pij, mali, a bit će ča bude.

Tako je govorio Miljenko Smoje. Kratko, jasno, cijela životna filozofija sažeta u nekoliko riječi.

S druge strane, njegov sugrađanin, Veljko Barbieri, nepresušan je izvor duge forme: legendi, mitova, izreka, recepata, eseja, putopisa, novela, alkemičarskih spoznaja, kićene proze i zavodljivih priča o okusima i mirisima.

Barba Barbieri je u Društvu Hrvatskih književnika predstavio svoju novu knjigu «Veliki kuharski kanconijer», u izdanju VBZ-a.

U prepunoj dvorani, književnica Lada Žigo, koja je moderirala predstavljanje, najavila je Kanconijer kao “gastronomsko remek-djelo s više od 300 recepata koje predstavlja krunu Barbierijevih napora na polju gastro literature”.

Čak 300 novih recepata, dio kojih nam je na meniju barem jednom u sezoni (poput variva od graha ili fažoleta, sarme) do onih egzotičnijih (židovska shakshuka iz Jaffe, jezik u kiselom šugu, ak’sa kaša od kukuruza) ili pak totalno poetičnih (olla podrida, urdin kako se zeca parićuje v mostiru, tjestenina iz putujućeg oblapornika). I kao i uvijek, Barbierievi su recepti jednostavni, ogoljeni. Ali priče koje ih prate pa inspiriraju za odabir i pripremu svakog pojedinog jela, priče kojih je više od 300, te su priče razlog zbog kojeg se Kanconijeri kupuju.

Prije svega, čitanje Barbierievih knjiga, jer to nikako nisu «samo» kuharice, hedonistički je i poetičan putopis kroz vrijeme, prostor, mirise i okuse Mediterana. Onog nedovoljno poznatog, skrivenog, mističnog. I pomalo zaboravljenog.

A u vremenu opsjednutom hranom svi smo gladni priča. O hrani, naravno.

Treba li nekoga okruniti kao začetnika gastro literature u Hrvatskoj, onda je to svakako Veljko Barbieri. Prije njega, gotovo da i nije postojao ovakav oblik gastronomske proze, a njegov je dugogodišnji rad koji kombinira i mit i bajku i realizam i esejistiku, arheologiju prehrane, povijest i hranu, rezultirao posebnim stilom kojeg je Lada Žigo predstavila pod nazivom “barbierizam”.

Dr. Jelena Ivanišević, koja se bavi istraživanjem fenomena pisanja o hrani, sažela je njegov opus, kako većina nas koji uživamo u Barbierijevim tekstovima osjeća, kao esejistiku koja uzbuđuje i zavodi, kao vrstu erotske literature. I to onu koju možete čitati i na dijeti, a koja potiče da žudite, snatrite a pritom ostanete potpuno čedni.

Pa zato, jedite, pijte i čitajte. Dobru gastro literaturu. A bit će što bude.

 

 

Iva Novosel

Otplovila s otoka i usidrila se na kopnu. I dalje voli buru i sol. Kuha (za petero, kažu i za pet), jede i pije, piše i zapisuje (popise, priče i sve što joj padne na pamet), uvijek iza nikad ispred kamere, putuje i traži nove priče, dobre ljude i nezaboravna iskustva.
Pretplati se na newsletter