Njihova riblja priča
- 11.12.2018.
Marina je ustvari željela studirati farmaciju, no prst sudbine odlučio je da upiše Agronomski fakultet, gdje se već na 2. godini studija pronašla u području marketinga poljoprivrede i hrane. Kako je uvijek voljela istraživati i postavljati ono pitanje „a zašto, a zašto?“ tako se i danas veselo bavi istraživačkim radom. Osim što je na Agronomiji pronašla posao koji ju čini sretnom, tamo je pronašla i ljubav svog života – dalmoša Filipa.
Filip je upisao Agronomski fakultet baš kako je i htio. Kako su more i riba njegove ljubavi iz djetinjstva, odlučio se na studij ribarstva i lovstva. Nakon završetka fakulteta napustio je Hrvatsku i zaposlio se u tzv ribarskoj republici, Norveškoj. Ipak, more i riba nisu bili dovoljni za sreću, nedostajala je ljubav tako da se odlučio vratiti u Lijepu našu, gorespomenutoj Marini te pronaći svoju sreću upravo ovdje.
Zajedničku ljubav prema ribi pretočili su u blog Riblja priča, koji je namijenjen svim sadašnjim i budućim ljubiteljima ribe, ribarima, kuharicama i kuharima, potrošačima, točnije svima. Ideja je putem ovog bloga educirati ljude o ribi i stanju u ribarstvu, a to se najbolje čini promocijom pripreme i konzumacije jela od ribe.
Hrvati, prema istraživanjima, jedu vrlo malo ribe?
Da, novo istraživanje Eurofisha, međunarodne organizacije za razvoj ribarstva i akvakulture u Europi, pokazuje da u prosjeku pojedemo 18,4 kg po stanovniku godišnje. Istraživanje koje su proveli djelatnici Agronomskog fakulteta 2014. godine na uzorku od 1151 potrošača svježe ribe pokazuje da gotovo 70% njih jede ribu manje od jednom tjedno. Podsjetimo se da je preporuka Svjetske zdravstvene organizacije konzumirati ribu 2 puta tjedno.
Zbog čega je tome tako? I, kako ih potaknuti da ju jedu više?
Iako je cijena bitan faktor, ne možemo reći da je jedini. Primjerice, sitna plava riba je cjenovno pristupačna pa ju opet ne kupujemo i ne konzumiramo tako učestalo. Osim cijene, veliki problem je neznanje kako prepoznati svježinu ribe, kako očistiti ribu, koja jela pripremiti od ribe, mišljenje da se „od ribe“ ne može najesti, te odbojnost prema prisustvu kostiju i mirisu ribe. Mnogi potrošači u Hrvatskoj smatraju da riba nije praktična za konzumaciju, te ih to sprječava u učestalijoj konzumaciji. U mnogim ruralnim krajevima pak svježa riba nije dostupna, što sigurno utječe na manju konzumaciju.
Način da potaknemo potrošače da jedu više ribe je da se provode redovite kampanje s ciljem povećanja konzumacije ribe, te da se vrši edukacija o tome kako prepoznati svježu ribu i kako pripremiti jela od ribe, i to već u vrtićima, kao i u ostalim obrazovno-odgojnim institucijama (škole, fakulteti). Edukacija o pripremi jela od ribe može se činiti kroz kulinarske emisije, škole kuhanja te tzv. brze i ukusne recepte za jela od ribe, koji bi se dobivali na samom prodajnom mjestu. Nadalje, preporuča se da se provode manifestacije kao što su Hook and cook festival u Medulinu ili manifestacije u sklopu projekta HGK „Riba Hrvatske – jedi što vrijedi“. Osim toga, nadamo se da će smanjenje PDV-a na ribu s 25% na 13% od 1. siječnja 2019. utjecati na povećanje konzumacije ribe.
Što bi jedan građanin Hrvatske trebao znati o stanju ribljeg fonda u nas? S čim je kritično, što se previše izlovljava i koje su preporuke da jedemo pametnije?
Riblji fond u Jadranskom moru je zbog pretjeranog izlovljavanja smanjen. Najugroženije vrste u Jadranskom moru su svakako srdela i inćun, te oslić, škampi i list. Ipak, zabrana ribolova u Jabučnoj kotlini do 31. kolovoza 2020. nam budi nadu u oporavak ribljeg fonda. Nadalje, privremeni prostorno vremenski lovostaji na određene vrste ribe će možebitno doprinijeti poboljšanju stanja ribljeg fonda u Hrvatskoj. Jedna od preporuka potrošačima može biti da ne kupuju bijelu i plavu ribu ispod minimalne propisane veličine (npr. inćun 9 cm, srdela 10 cm, oslić 16 cm, cipal 16 cm, divlja orada 20 cm, divlji brancin 23 cm).
Jedan od razloga je vjerojatno činjenica da je riba u Hrvatskoj prilično skupa. Koje su jeftinije alternative za koje možda ne znamo?
Kao što smo već ranije naveli, cijena riba je viša u odnosu na cijene pojedinih vrsta mesa, posebice svinjskog kojeg najčešće konzumiramo. Ipak, cijena sitne plave ribe nije visoka, kilogram srdela i inćuna u prosjeku košta 15-20 kuna. Kada je sezona skuše, cijena joj se kreće oko 30 kuna po kilogramu, dok se oslić može naći po cijeni od 50 kn po kilogramu. Pod jeftinije alternative možemo onda navesti sitnu plavu ribu, ali i konzerviranu ribu i smrznutu ribu, koje su cjenovno prihvatljivije, a imaju izuzetnu hranjivu vrijednost.
Gdje je najbolje kupovati ribu i u koje dane? Supermarket ili ribarnica? Zamrznuto ili svježe? Fileti ili cijela riba?
Ribu je najbolje kupovati petkom ujutro, može se kupovati u ribarnicama i supermarketima, bitno je da kod svježe ribe prepoznate svježinu. Ukoliko vam svježa riba nije dostupna ili ne znate sami procijeniti svježinu i kvalitetu ribe, bolje je kupiti zamrznutu ribu. Hoćete li kupiti filete ili cijelu ribu, ovisi samo o vašim preferencijama i o tome kakva jela žete pripremiti. Kod cijele ribe svakako imate više mogućnosti.
I za kraj, dajte par recepata koje ljudi mogu koristiti u svom ubrzanom životu, preko tjedna i kad se nema vremena za nakuhavanje.
Par recepata za brza jela od ribe (neka su s naše stranice iako mi ne objavljujemo baš često recepte), a neke sa stranice Domaćice Sanje.
