Gastroclubbing – nova definicija hedonizma
- 19.04.2018.
Počelo je, zapravo, jednostavno: prijateljskim kućnim druženjima koja su, korak po korak, bivala sve složenijima i složenijima. Od početnog „nađemo se pa nešto kuhamo“ do elaborirane večere uz sparivanje vina i hrane, uz otisnute jelovnike i probrano društvo. I u svakom je dijelu razvoja prisutna bila glazba. Isprva spontano – tko se već našao slagati playlistu. A onda i malo složenije: uz unaprijed pripremljene playliste koje su trebale pratiti večer, raspoloženje, hranu i piće.
Bilo je, zapravo, pitanje dana kada će prijateljske večere izaći izvan okvira kućnih druženja i postati nešto više: pravi veliki, šareni tulum za poznate i nepoznate. Prvi je potegao, kao i u brojnim drugim stvarima koje TOC-ova ekipa radi kad ne piše o enogastro divotama Hrvatske, naš Goran Zgrablić, EatIstria. Krenulo je jednostavno: 2016. godine Goran je pozvan odraditi cooking class u Trstu, u Atelier Home Gallery Što još ponuditi gostima, uz hranu, vino i cjelovečernje druženje? Jednostavno – glazbu. Za prvi je puta Goran pozvao prijatelja DJ-a da glazbom oplemeni večer i dogodilo se što se i inače događa na kućnim tulumima: i dugo nakon što je dio s pripremom hrane i večerom završio, gosti nisu prestajali plesati i družiti se.
Pa smo to ponovili: ovoga puta na kultnom zagrebačkom Tavanu, i to na dan Vinocoma u Esplanadi. Okupila se šarolika ekipa ljubitelja hrane i pića, poznatih i nepoznatih lica, ljudi koji se bave najrazličitijim mogućim stvarima, ljudi najrazličitijih dobi i životnih stilova, a koje sve povezuje i veže strast prema kuhanju. I prvi je puta taj koncept druženja uz glazbu i hranu dobio ime: gastroclubbing. Pričali smo tada Goran i ja o tome kako nazvati ta druženja.
„Reći ćemo samo da je to Scuola“, rekao je Goran, misleći na kultni maslinik koji je vidio i preživio brojne tulume s hranom, vinom i obiljem dobre glazbe.
„Nazovi ti to gastroclubbing“, uvjeravala sam ga.
Bio je sumnjičav. Rekao je da ljudi neće shvatiti o čem je riječ. Ali išli smo probati – neka bude gastroclubbing za prvi put, pristao je, a onda ćemo mijenjati ako ne bude jasno.
Ali tog smo petka navečer Tavan napunili ljudima koji su nekako nanjušili da je gastroclubbing super priča i poželjeli biti dio nje. I nitko nije pitao o čem je tu zapravo riječ. Nekako se posložilo da je svima jasno na što dolaze.
Što bi gastroclubbing trebao biti? Što god poželimo! U osnovi je ideja da se kućna druženja – topla, šarmantna, opuštena, slobodna – druženja koja se uvijek vrte oko stola, oplemeni glazbom koja će podići atmosferu (i poneku guzu sa stolca), da ih se učini dostupnima za javnost, da se ljudi povežu i upoznaju, sjajno zabave. I onda – nastave tulumariti ili pak odjure dalje u noć, siti i prepuni dobre energije i želje za plesom.
Gastroclubbing by Scuola dosad je održan u Trstu, u pulskoj galeriji Makina, u pulskom klubu Kotač (Goran je ipak Puležan, moramo ga dobro motivirati i namamiti da dođe u Zagreb), te u zagrebačkom Botaničaru. Svako je druženje bilo po nečem posebno – nekad druženja određuje prostor, nekad sudionici, nekad glazba koja se pušta, nekad energija koja se stvori. Pravila su jednostavna: dobra hrana u čijoj pripremi sudjelujete, sjajno piće, glazba koja vas tjera da se pomaknete i dobro društvo. Treba li bolje najave za novi gastroclubbing u pulskom Kotaču?
Iduća inkarnacija dogodit će se u utorak 24. travnja opet u Kotaču pod nazivom Gastro cLABing #2 – Vege touch. Ovoga puta će Goran i ekipa pokušati sahraniti mit da vegetarijanska ili veganska prehrana deblja i nije pogodna za sportaše jer je bogata ugljikohidratima, a siromašna proteinima, i još da k tome ima okus na karton. Koristiti će tofu, tempeh i seitan kao proteinsku bazu svih jela i od njih izmađijati vege verziju noninih recepata od kojih se oblizuju prsti.
Autori fotografija: Daniel Kiršić i Iva Finderle
