Lasina igra lagano, ali ne i banalno

Lasinu mi je prvi preporučio prijatelj i veliki vinoljubac Mario Tomeković. Do tog sam trenutka već na nekoliko strana čitao o njenim potencijalima i sortnim obilježjima, ali teško je razlučiti regionalizam i favoriziranje svega domaćeg od ozbiljne preporuke. Lasinu je, i to onu Sladićevu, sortnu, bez zadrške hvalio. I dalje sam bio suzdržan; kada netko domaću sortu uspoređuje s izvrsnim crnim pinotima, malo ste sumnjičavi. Malo je sorti koje su i bojom, mirisima i okusima u istom registru kao i crni pinot. Nepovjerenje me ponešto skupo stajalo – tako se male naklade brzo rasprodaju, a vino je upravo ono što je Mario tvrdio.

Prvu sam priliku za degustaciju lasine Sladić iz 2011. (OPG Sladić, vl. Marinko Sladić, 12.4%) dobio na Dalmacija Wine Expo-u, sajmu na kojem uživaju i ljudi kojima nije prva briga što su i kako radili naši stari i koliko lancuna čovjek treba baciti na sebe da bi izgledao kao antički rimski nobilis iz hollywoodskog povijesnog spektakla. Kao što obično činim na otvorenim kušanjima, uzeo sam bocu u ruku prije nego li sam vino i pomirisao, a kompletan se dojam može sažeti u – samozatajno. Kao da je strogo čuvana tajna, ili barem kao da ne želi utjecati na iskustvo kušanja; etiketa i boca vrlo malo govore o onome što je unutra. Donekle je to i protuusluga ovakvom vinu.

Redom, lasina (još vlasina, lasin, pažanin, slast itd.) je sorta koja kasnije dozrijeva. Prema riječima Ante Sladića, mladog vinara i jednog od sinova Marinka Sladića iz sada već poznatog OPG Sladića, ovisno kakva je godina bila, berba se često poklopi s berbom plavine. Siguran sam da ćete znati cijeniti da su loze s kojih se bere grožđe za sortnu lasinu 30 godina stare, kao i to da je vinograd na nadmorskoj visini od 250 metara. U zaleđu gdje je Plastovo smješteno, noći su osjetno svježije što pomaže sačuvati voćnost i kiseline ovoga vina. Zemlja je raznolika. Tri su tipa tla na vapnenačkoj podlozi, a nakon 30 godina korijeni su daleko i u širini i u dubini što dodaje na doživljaju mineralnosti. Pored toga starost načelno smanjuje i prinos što je za plodne sorte dobro. Osim sličnosti u aromama, sorta je i zahtjevna što također podsjeća na crni pinot. Ta zahtjevnost glavni razlog zašto se sorta manje koristila u prošlosti. Ja bih tu dodao i utjecaj tržišnih trendova. Dalmacija tradicionalno voli plavce, crljenke, plavine itd. Trend laganijih crvenih vina, i u konzumaciji i u proizvodnji, u nas je nešto novijeg datuma.

Oni koji su vino kušali mogli bi se začuditi, ovo nije kratka maceracija, a vino je vrlo nježno, elegantno i voćno što onda govori najviše o sorti, nešto manje o utjecaju vinara. Fermentacija se odvija u nehrđajućim posudama nakon čega se koristi francuski barik za četrnaestomjesečno odležavanje. Vino je izašlo na tržište 2013. godine što govori da se odležavanje nastavilo u bocama još 10 mjeseci nakon hrasta.

Rubinske je boje srednjeg intenziteta, a čaša je prekrivena nogama nakon što vino zavrtite. Miris je nešto jačeg srednjeg intenziteta, nije izražen, ali paleta mirisa je široka i kompleksna. Solidnih kiselina i srednjih tanina, nježnosti ovoga vina dodaju još i dosta niski alkoholi od 12,4%. Samo o eleganciji bi se dalo napisati još ovoliko, pa odmah skačem na arome. Kombinacija crvenog voća, crvenog cvijeća i laganijih mediteranskih začina s francuskim hrastom, tercijarne arome mokrog šumskog tla i mineralnosti na nepcu. Lagani, prašnjavi tanini i jedva primjetna aroma šlaga od malolaktike. Ne možete se othrvati sličnostima s crvenom Burgundijom.

Suvišno je napominjati posjetiteljima ovog portala, ali da ne zaboravite; ovako lagano crveno vino svakako probajte malo i rashladiti. Samo stupanj ili dva ispod sobne temperature i vino će se u nekoliko nijansi izmijeniti, ostavljam vama da istražujete.

Da malo istweakam (fino ugodim) vaša očekivanja, ako ste se zaželjeli malbeca, terana, cabernet sauvignona ili amaronea, nećete kupiti lasinu. Toliko o tome. S druge strane, ako vas zanima što će vašoj srnetini, tatar odresku od tune, tagliati ili carpaciu, pa čak i sushiju, ukoliko je on od tune, dati izuzetan doživljaj, onda ćete istraživati upravo ovu sortu. Laganije tjestenine, rižoti i parmigiane su i preočite. Te lekcije nećemo ponavljati. Prvo je kušanje bez hrane i moje bilješke su s tog prvog kušanja. Kasnije, u pokušaju sparivanja, pio sam ga uz teleći t-bone odrezak na ulju pistacija s blitvom, te kasnije s carpacciom od tune za koji napominjem da je obavezno smanjiti količinu limunova soka u receptu kako kiseline ne bi nadjačale one u vinu. Kako sam osobno malolaktiku najviše osjetio u aromama sličnim šlagu, rashlađenu sam lasinu (14°C) probao piti i uz dva deserta. Jagode s šlagom bez dodatka šećera se nisu najbolje složile, ali nezaslađeni sladoled od zrelijih jagoda je iznenađujuće dobro pasao.

Najviše bih volio vidjeti da sličnosti s crvenom Burgundijom zacrtaju pravac vinifikacije u budućnosti i da se taj pravac dalje istražuje. Budući da na domaćem tržištu crni pinoti znaju često biti prezreli, ostaje dosta mjesta u ovoj konkretnoj niši crvenih, laganijih vina.

Vina OPG Sladić nabaviti je moguće u vinoteci Vintesa, Vlaška 63, Zagreb

Ja sam Kruno Filipović, jedan od predavača u Wine Academy Croatia. Upravo uspješno završio Level 3 Wine & Spirits Education Trusta, jedne od najcjenjenijih svjetskih škola za poznavatelje vina. Nadam se da ću neke od vas ljubitelja sresti na budućim tečajevima.

Ključne riječi: dalmacija lasina sladići vino wine