Velikanović i Kosovec: Kontinentalna naklapanja
- 17.07.2014.
Sestre su se dolaskom paklenog ljeta odlučile povući na kontinent, kako i priliči. Svako neprimjereno ljetno eksponiranje po hrvatskim plažama njima je sasvim strano, stoga vinski mir i enološku kontemplaciju traže među zelenim bregima Plešivice i Moslavine. Sestra Maceracija iz kripte je izvadila friški Velikanović Sauvignon te Kosovec Škrlet Selekciju iz 2011. Ovom prilikom u kušanju im se pridružila i sestra Vinifikacija, koja dolazi iz daleke i prijateljske pokrajine Dalmacije. Njezina posvećena prisutnost trebala je dati touch objektivnosti i strogoće stručnjakinje iz tradicionalnijih krajeva mile nam domovine.
Velikanović Sauvignon 2011.
Limeta, pistacija i lješnjak, zar ne?!
Sestrama je prvo u oko upala etiketa. Što je i logično, nema im što drugo prvo upasti u oko. Nisu se mogle složiti sliči li im ova naiva na reklamu za sladoled (limeta, pistacija i lješnjak) ili teniske loptice. Naravno da se radi o brdašcima (nisu ni one vesla sisale), ali etiketu smatraju prenaivnom.
Sestra Drosophila : Na nosu osjećam dunju! Kompot od dunja spojen s kiselim krastavcima!
Ostale tri : Ti očito već dugo nisi jela dunju, kakva dunja?!
Sestra Vinifikacija : Na nosu uopće ne sliči na sauvignon (ako pod tim mislimo na mačju mokraću).
(Ustanovljavamo da je sestra Vinifikacija zgriješila, pila je pošip prije seanse. Pitanje je hoćemo li razuzdanicu ponovno zvati u naše čedno društvo!
Potom sestra Peronospora pokušava uplesti i hormonalni status kao čimbenik koji utječe na kušanje u žena, no o takvim stvarima se u nas ne priča pa je ignoriramo. Sumnjamo da je baš prisutnost sestre Vinifikacije uzrokovala ovakvu razuzdanost u inače skladnom triju!)
Sestra Peronospora : Ne znam gdje ti to osjećaš dunju, kada je to kruška!
Sestra Maceracija : Meni je baš fino, meni je jako fino. Gasi žeđ, ali ne onu osnovnu žeđ, nego žeđ za vinom!
Sestra Vinifikacija : Vino je masno, gusto, i nije uopće sovinjonasto, sa gorkim završetkom.
Sestra Drosophila (i dalje u potrazi za dunjom): Osjećam tropsku papriku!
Na što će sestra Vinifikacija oporo: Nema tu ništa egzotike, draga moja…
Konsenzus je bio sljedeći: Vino je pitko, ali fali mu dimenzija da bi bilo višedimenzionalno. Fali mu svježine koja bi te nagnala da tražiš JOŠ. Može ga se popiti čašu i više ne. NEXT!
Kosovec Škrlet Selekcija 2011.
Promatramo etiketu. Sestra Maceracija se kao prava groupie baca u prvi plan: Joj, ja baš volim tu njegovu kućicu! Na to će Sestra Peronospora : Nja.
Sestra Vinifikacija kaže da joj je problem razlikovati pojedina Kosovčeva vina prema etiketi, preslične su međusobno. Potom se sve zajedno zadubljuju: Pa ovo je kaos fontova! Kakav je ovo potpis na etiketi? Ko’ ispričnica! Dobro da nema još i comic sansa…
Nakon što su iscipelarile etiketu koja im je ustvari svima generalno vrlo simpatična, posvetile su se vinu.
Priložiti kao ispričnicu za izostanak s posla ili škole!
Sestra Drosophila : Vauu, ovaj miris se vije nadaleko, osjetim ga na 20 cm udaljenosti! Miriši ozbiljno i zrelo.
Sestra Maceracija : Osjećam opet gumu, ispao je i petrolej (Očito joj se vraćaju traume otprije par kušanja).
Sestra Peronospora : Čak osjećam i određenu slanost… Miriše i na more.
Sestra Drosophila (opet brije na tropikal): Na kraju ima jedan tropski moment, grejp?
Sestra Vinifikacija: Ma to vam je zato što već mislite na godišnji. A i ja sam iz Dalmacije, pa dajem na taj đir!
Sestra Drosophila : Ma to miriši po narančastom. Lijep miris prirodnog vina…
Sve zajedno pametuju : To je vino za lagano pijuckanje i razgovore koji klize. Razgovore o životu.
Sestra Vinifikacija nastavlja : Tako je. Sad ću vam ja reći: lagana, svježa vina brzo klize i nemoš’ pričati o životu; ovo ima dug završetak i traje…
Sestra Peronospora : Da, svaki gutljaj priča svoju priču, razgovara s nama. (Možda je to sad već ipak alkohol progovorio. Zna se da samo određeni nadentiteti razgovaraju s nama!)
Sestra Vinifikacija : Ovo vino nije za pi*kice. Ali nije to na jednoj sestri da tako kaže.
