Šipun: Nježni krčki dodiri

Šipun Žlahtina, 2013.

Autohtona žlahtina sve donedavna borila se s narušenim imidžem nekad masovno obožavanog vina. Čini se da se stvari ipak mijenjaju nabolje, aleluja! U žeđi su velike oči pa sestre isprva mjerkaju etiketu, privučene ružom što krasi bocu. U glas se čude: Koja je priča s ružom? Etiketa privlači pozornost jer je ukoso, ali zaključak je: „Da ne znam da je ovo vino dobro, ne bih posegnula za tom buteljom u dućanu.“ I zašto ne znamo priču o ruži ako je već tu?

Ružo, otvori se!

– Sestra Peronospora: Mmm, miriše odlično!
– Sestra Maceracija: Miriše po svježini! Osjećam kamenje i plažu… To je ljeto.
– Sestra Peronospora: Ali nikako ljeto u Zagrebu!
– Sestra Vinifikacija (iskusna isposnica ponovno nas je razveselila svojim gostovanjem): Odmah se osjeti da je to vino s otoka.
– Sestra Drosophila: Ima i cvijet neki, jasmin? Guglaj kako miriše jasmin! Ja tu osjetim i neku… krušku!
– Sestra Peronospora: Ja uzimam omekšivač od jasmina, to bi moglo biti to!

Još se jedno vrijeme lelujaju opijene mirisom, a tada hrabro zavrte čaše i potegnu gutljaj-dva…

– Sve zajedno: Okus slijedi miris; vino nije preteško, fino posloženo. Da uživaš, ali svjestan si da ne smiješ prekrdašiti.
– Sestra Drosophila: Ček’, nije samo cvijeće, tu ima i voća.
– Sestra Maceracija: Ovo vino samo klizi.
– Sestra Vinifikacija: Koliko tu ima alkohola?
– Sestra Peronospora: Dovoljno!
– Sestra Drosophila (mudruje): Nije lepršavo lagano, baš je onako strukturirano. Ali fali mu i aromatike i aftertastea da se može uživati samo, čini mi se da bi bolje došlo do izražaja uz jelo.

Kao i ljetna hodočašća, ovo svježe otočko vino isprva zanese, ali ne traje dugo. Nakon što su se dojmovi malo slegli, sestre su se složile da miris ostaje u sjećanju duže nego okus. Prvih pet minuta bilo je sjajno, a kasnije bi mu savršeno pasalo neko morsko, mineralno jelo poput rižota, šparoga, školjaka… Žlahtina je ipak prvenstveno ljetno, jednostavno, lagano vino, pa mu možda kontemplativnost i dostojanstvo Dušnog dana nisu bili najbolji kontekst.

Sansigot 2011.

Ova plemenita crna kapljica zapravo je Suščan, stara i zaboravljena sorta koja je spašena s otoka Suska. Sestre Maceracija i Vinifikacija otprije su poklonice ovog vina stoga ustreptalo prate otvaranje butelje. Etiketa im je grupno puno bolje sjela, ipak je te primamljive baršunasto crvene boje…

“A rose by any other name would smell as sweet…”

– Sestra Peronospora: Ova crvena boja izvrsna je na noktima! (Instantno zarađuje prijeke poglede. Kakve su to svjetovne opservacije!?)
– Sestra Drosophila: Zapravo si htjela reći da je to papinska boja! I boja adventskog doba, predbožićnog!
– Sestra Maceracija: Pustite sad to i pomirišite. Uf! Zemlja! Opet svježina. A niti drva niti tanina. Šumsko voće, i to tamno. To je dobro.
– Sestra Drosophila: Mirisom mi vuče na crni pinot. Tu su i crni ribizli! Da vidimo može li nas ovo vino dignuti iz zimske letargije!

(Sestra Maceracija, mrmljajući: Ma. Mene samo mjehurići mogu dignuti…)

– Sestra Peronospora: Ima određenu pudrastost na nosu. (Opet ona. Nemamo pojma odakle joj ova prispodoba. Možda je opet čitala ženske časopise kod frizera.)
– Sestra Drosophila: Ima i neko cvijeće. Ljiljani, ljubičice?  (Ona pak u svemu njuši cvijeće danas.)
– Sestra Maceracija: HALELUJA! Aha, a vi se još susprežete. Ja više ne mogu! To je kao voćni sokić. Plemeniti, krasni voćni sok. Ja bih ga pila, pila pila… (mrmljaše više sama sebi, ili vinu).
– Sestra Vinifikacija: Crno vino bez težine, možeš ga bez problema piti i ljeti, a to je rijetkost.
– Sestra Peronospora: Mekano je, elegantno. Baršunasto. Kao i etiketa.
– Sestra Maceracija: Dosta s tim! Baršun je za bludnice! No, s vremenom vino je sve užitnije…
– Sestra Drosophila: Nisam na koljenima, sviđa mi se, ali probala bih ga uz hranu svakako.

Zaključak: Ovaj užitno pitak Sansigot je kao mlađi brat Crnog pinota, trenutno u pubertetu. Bez prišteva, ali nedefiniran. Kakogod, i ovakav lako stječe mnoge obožavateljice. Mental note : probati ponovo tijekom ljeta. Po mogućnosti na Krku.

U tom trenutku kušanje dobiva sasvim novu dimenziju. S valova Radija Sljeme kreće „Pokora“ Zorice Kondže. I iako je sestra Vinifikacija uvijek u bojama pokore (ljubičasta, vi nevjernici!), ne navodi vodu na svoj isposnički mlin. Posegnusmo i za Kalazićevom kasnom berbom Cabernet Sauvignona iz 2009. i doživjesmo nešto sasvim novo, nezemaljsko, jedan bungee jumping moment…

Fotografije: Julio Frangen

Ključne riječi: Krk otok vino žlahtina