Da li je ikad itko stao u… Đurđevcu… Pitomači… Koprivnici?

Nadobudne bonkuloviće i vinske štovatelje put je često posljednjih godina nanosio u krajeve u kojima se “budila scena”; vinska, pivska, restoranska, partijanerska… Tako su se jedna za drugom dizale regije Istra, Baranja, Međimurje, pa su stvari eksplodirale u Splitu, sjajan vinski festival održan je neki dan u Osijeku, u Moslavini se igraju škrletom, otvaraju se craft mikropivovare, frcaju Michelinove zvjezdice, Gault Millau, JRE. Čini se zaista da enogastronomskopoljoprivrednoturistička scena buja. No o nekim se gradovima nikad ne čuje. Zaista, kad je netko zadnji put pisao o Đurđevcu, Pitomači, Koprivnici ili Bjelovaru? Neminovno je da ćete se kad-tad zateći gladni u nekom od navedenih gradova, pa je naša tajna putnica namjernica odabrala za vas mjesta iz kojih biste trebali izaći zadovoljni…

Đurđevac

Stari grad treba posjetiti ne samo zbog klope.  Prošle godine završeni su rekonstrukcijski radovi Utvrde.

Danas se uz ugostiteljske sadržaje i autohtonu enogastronomsku ponudu u prizemlju u utvrdi na prvom katu i u potkrovlju nalazi Muzej Grada Đurđevca s bogatim muzejsko-galerijskim sadržajima, audio-vizulnom prezentacijom Legende o Picokima pod nazivom „Interpretacijski centar Picokijada“. U potkrovlju utvrde nalazi se  reprezentativna  Donacija umjetnina Ivana Lackovića Croate (1932.-2004.) s izdvojenim djelima hrvatskih umjetnika koji ujedno daju pregled hrvatskog slikarstva 20. stoljeća.

Restoran i pivnica Stari grad. Dnevni menu od 40 do 50 kn. Mi smo jeli po narudžbi – turski lonac s biftekom, pačja prsa …… mljac. Cijene i više nego razumne, a klopa jako dobra. Ništa pretenciozno, domaće namirnice „neopterećene“ začinima koji nemaju veze s našim podnebljem.

Nakon klope bacili smo oko na deve.

Pitomača 

Nisu nam se baš nešto svidjeli restorani uz cestu pa smo otišli do Otrovaneca, koji je udaljen cca 10 km. U tih 10-ak km shvatili smo da prolazimo kroz rodni kraj Petra Preradovića (nitko od nas to nije znao) pa smo usput malo i „obnovili“ znanje iz osnovne škole.

Zlatni klas Otrovanec – restoran i prenoćište. Šteta što nismo mogli prenoćiti!  Seosko imanje kao iz bajke. Ogroman vrt s velikim stablima ispod kojih je „parkirana“ starinska kočija. Kočija je u funkciji. Kažu da se djeca obožavaju voziti u njoj do jezerca/ribnjaka.  Na stablima su drvene kućice u koje se može popeti (ako si malen i mršav). Po dvorištu je hrpa ljuljački – fiksnih ili vise sa stabala. Raj za djecu. Stolovi razbacani po dvorištu tako da gosti ne ometaju jedni druge.

Domaća hrana, naglasak na autohtonoj kuhinji.

Juha od buče, kruh od koprive, teletina, svinjski odresci u umaku, domaći krumpir, za nas troje ukupno 270 kn. Pili smo pelinkovce, pivo i vodu.

Koprivnica

Na glavnom trgu nalazi se pivnica Kraluš – ne znaš je li bolja klopa ili uređenje. Na podu su kameni oblutci. Malo klizavi, nema šanse da dođeš u štiklama. Hrana odlična – kuhani buncek (sjajno skuhan), krvavice, kiselo zelje, krumpir. Cijena menija po osobi do 40 kn.

Bjelovar

Bistro Franz, centar grada, lijepo uređen bjelovarski bistro, tko bi očekivao nešto tako moderne mladenačke energije u Bjelovaru (isprike za ničim osnovanu bahatost).

Cijena gableca do 30 kn. Za uhvatiti gablec moraš rano doći, nama nije uspjelo pa smo uzeli nešto po narudžbi. Imaju dobar izbor baby beef jela, cijene od 120 do 150 kn. Mi smo se ipak odlučili za jela iz woka – Tangsuyuk (svinjetina, ananas,  džem, riža …..) 62 kn. Svakako vrlo ugodan prostor i atmosfera.

P. S. Svima je zajedničko da je pivska ponuda “jača” od vinske… Neobično?

Fani Prodan, udruga Gastronomadi