Draga, smanjio sam pivovaru!

Već smo navikli da na našoj mladoj, ali vibrantnoj craft pivskoj sceni nova imena i nova piva iskaču kao ruke na koncertu Miše Kovača. E, ali pojava na koju sam dojavom vođena naišla u Splitu nešto je stvarno posebno. Kao prvo, samo ime kaže – Mandrill je nanopivovara. Gotovo pa kućna. Nekoliko tankova i to je to. A drugo, to je, koliko znam, uz Garden jedina naša pivovara koja ima svoj taproom. Odnosno, imaš birtiju s točionikom, iz koje doslovno pa gledaš u pogon u kojem to pivo nastaje. Prostor je čisti underground, u centru Splita, malo iza Pazara, na velikoj ulici, ali malo zabačeno, da ne kažem skrovito. Neveliko mjesto, skromno, onako malo rupasto industrijsko, ali uredno, ugodno, opušteno i nadasve nepretenciozno kul. Ne znam, ja sam se čim sam kročila osjećala dobrodošlo, kao da sam našla svoj Cheers, iako me još nitko ne zna. Dobro, provela sam tamo samo sat i pol, popila dva piva i malo ćakulala, nije neki objektivni uzorak, ali vjerujem svom iznutričnom ćuvstvu, odnosno gut feelingu.

Mandrill osim toga usput ima malu peć na kojoj peče dobre pizze, ne biste li uz pivo nešto i gricnuli. Hvala nebesima, nema filigranskih artisan burgera, te zagrebačke pošasti! A što se pije? Osim vlastitih, na tapu je uvijek i nešto od hrvatskog crafta, tipa prijateljski i kolegijalni im Barba. A Mandrill radi tri piva. I to tri stila koja nisu baš toliko česta i isfurana kod nas, što im je u startu dodatan plus. Pale Monkey je American pale ale. Vapor je California common. A Üger je njemači Hefeweizen. Na dan moje vizite ostalo im je samo Vapora. Sjeo mi je kao Grdoviću prva bevanda. Radi se s kvascima za lager, a metoda je visokog vrenja, kao za ale. Crvenkaste boje, pitko, osjeti se slatkoća slada, a finiš je lagano gorkast. Zanimljivo, drukčije, vrlo prijemčljivo. Poteškoća kod ovako malog i tehnološki ne baš najsavršenijeg pogona je u tome što dvije šarže teško da će biti identične. A i Mandrill je mlad, dajmo mu vremena. Srećom, plan im nije proširiti se do besvijesti, nego samo malo dotjerati i opremiti postojeći nanopogon. Moj je plan vratiti se što prije i probati ostala piva.

Tko stoji iza svega? Židovi, masoni, Putin? Ne, nego ekipa iz već uigrane craft pivnice Leopold’s Delicatessen (gdje također možete piti Mandrill kad ga ima), na čelu s Leom Malešem. Strast, želja i vizija očito su tu, lokal se tek uigrava i traži svoje goste. S jedne strane, jako mu želim da uspije. S druge, pribojavam se sezone i što ako bekpekerska ekipa te vojske hipstera okupiraju Mandrill i rastrgaju ga. To je ono kao kad nađeš najfiniji kolač i želiš svima vrištati o tome, ali istodobno ga najradije ne bi dijelila ni s kim. No ako znate čuvati tajnu, odite do Mandrilla, opustite se i polako guštajte.

Ključne riječi: craft beer pivo Split