Hotel Aminess Maestral

- 03.07.2018.
Prije desetak godina, Novigrad, za razliku od ostalih gradova na zapadnoj obali Istre, nije imao naročit identitet. Stvari su se počele mijenjati kad su se ondje počeli otvarati restorani za publiku koja gastronomiju doživljava ozbiljno – Damir i Ornella, Marina, Čok, sad već zatvoreni Pepe Nero… Novigradu je ipak nedostajao reprezentativni hotel više srednje klase koji bi mogao pratiti restoratersku priču, a dobio ga je u hotelu Aminess Maestral. TOC-ovo izaslanstvo pohodilo ga je povodom Aminess Wine & Gourmet večeri u restoranu Oliveto, koje se u režiji chefa Davida Skoka iz kultne pulske Bateline održavaju jednom mjesečno. O tome u zasebnom članku – u ovome o samome hotelu.
Stižemo pred zgradu i odmah vidimo – radi se o lijepom zdanju socijalističke modernističke arhitekture osvježenom nenametljivim suvremenim zahvatima. Okoliš mu čini šumica borova s pokojom maslinom – ništa čudno ako znamo da ova hotelska kuća posjeduje vlastite maslinike. More je na minutu hoda, a njegov miris, ustanovit ćemo poslije, dopire i do hotelske terase.
Po dolasku u sobu zadovoljno uočavamo izrazito jednostavan interijer bez ikakvih suvišnih đinđi, što se lijepo nadovezuje na modernističku eleganciju zgrade koja se u V obliku otvara prema moru i suncu. Na raspolaganju su nam podjednako prostrana dnevna i spavaća soba – obje opremljene malenim balkonom s kojeg puca pogled na more – i kupaonica koja se može pohvaliti danas u hotelima pomalo zaboravljenim luksuzom – kadom. Detalj koji nas veseli jest što namještaj dolazi iz domaće dizajnerske kuće Prostoria. Minibar je dobro opremljen – nalazimo čak i pjenušac – ali frkćemo nosom na nedostatak vinskih čaša.
Silazimo u prizemlje i upućujemo se na terasu, gdje se u pojačala uštekava terasa bend. Isti će nas poslije ugodno iznenaditi, jer momci i djevojka nisu nas ni repertoarom ni izvedbom natjerali na pokrivanje ušiju ili zgražanje nad masakrom zimzelenih hitova. Bend koji u udarno vrijeme izvodi «These Boots Are Made For Walking» i «Tainted love», a za fajrunt Cohenovu «Hallelujah» zaslužuje pozitivan spomen.
Okrećemo se baru, gdje nam ljubazna barmenica pokazuje dojmljiv izbor gina i nudi dodati začinske dodire u gin tonic. Prihvaćamo. Odmah pored bara smješten je vanjski bazen, iz kojega se uzdiže nedefinirana tvorevina od lažnoga kamena, jedina stvar koja narušava inače decentan eksterijer. Iduće smo jutro otkrili njezinu namjenu – iz nje izvire vodopad. Lijepo, ali bilo bi još ljepše da izvire iz nečega ljepšeg.
Odlazimo se promuvati do mora, gdje nas čeka malena šljunčana plažica polumjesečastog oblika, od mora djelomično zaklonjena lukobranom od kamenih gromada, s kojega puca krasan pogled na zaljev oko ušća rijeke Mirne, kao i na staru jezgru Novigrada. Idealno mjesto za ispiti koktele i usnimiti pokoji selfie uz zalazak sunca kao kulisu.
Šećemo se par desetaka metara dalje i jedan član TOC-ova tima komentira da mu nije jasna svrha bazena smještenih pola metra od mora. Ipak, uočavamo lijepu uklopljenost bazena u kamen koji ga okružuje, u koji otječe voda, pa spomenuti član mora priznati da taj infinity pool ima smisla, a drugi dodaje da se radi o najvećoj atrakciji hotela. Pokraj bazena nalazi se sjajan bar Punto Mare, a mi već zamišljamo kako bi se mogao oplemeniti instaliranjem poštenog razglasa i dovođenjem dobrog DJ-a i koktel-majstora. Savršen prostor za cupkanje u zalasku sunca uz alkoholno osvježenje. Slijedi povratak u sobu, brzinsko osvježavanje i silazak na večeru.
O njoj čitajte ovdje, a mi ćemo preskočiti na jutarnji silazak u salu za doručak; ponuda je uobičajeno hotelska, ali za klasu viša, s dovoljno detalja da bude interesantna i onima koji od doručka traže nešto više. Izdvajamo domicilno ulje Vergal, kvalitete kakva se rijetko nalazi na stolovima hotelskih restorana. Kalorije od večere i doručka valjalo je malo i istopiti, pa smo skokuli do hotelske teretane, rijetko prostrane i izvrsno opremljene. Ne treba zaboraviti ni da je Maestral dobro opremljen i ukusno uređenim wellnessom koji je besprijekorno uredan i čist, a nudi i cijelu plejadu kozmetičkih tretmana.
Zaključak? Aminess Maestral standard je koji može poslužiti kao uzor svim hotelima slične klase. Nije to boutique hotel niti to želi biti; simpatičan je upravo u svojoj jednostavnosti i nepretencioznosti, a ipak nudi svima dostupnu dozu luksuza kakvu biste očekivali od hotela značajno više klase. Ne čudi stoga što je jedan od najpopunjenijih hotela u kraju i radi gotovo cijele godine.