Vinske priče Dalmacije na putu prema Kini

“Ono što je Oscar u svijetu filma, Grammy u svijetu glazbe, to je u svijetu izdavaštva koje se bavi gastronomijom i vinima — Gourmand Awards.” napisao je Željko Garmaz, svima poznati dokumentarist vinske scene u regiji, na svom facebook profilu. Inače svima nam je znan kroz svoj blog Vinske priče. Željkova knjiga Vinske priče iz Dalmacije jedna je od devet nominiranih knjiga u kategoriji za Najbolju knjigu na svijetu o europskim vinima.

Dodjela nagrada bit će krajem svibnja u Yantaiju u Kini te će tri najbolje knjige u svakoj kategoriji dobiti titulu Best in the World.

Željko, prvo — čestitke na nominaciji, ovo je jedno divno priznanje za tvoj trud i rad posljednjih godina. Biti izabran između čak 215 zemalja i regija je velika stvar.

Ha, ha, rekao bih da to što radiš ipak netko odozgo gleda. I cijeni! Meni dosta.

Vinske priče Dalmacije sastoje se od čak 73 priče na preko 400 stranica! Što je bila inspiracija za tako opsežno istraživanje vinskog svijeta?

Popularnost hrvatskih vina, čak i u svjetskim okvirima, neminovno donosi slavu njihovim tvorcima. Međutim, meni je bilo impresivno, obilazeći brojne podrume, saznavati da je većini vinara, pogotovo u Dalmaciji, vinarstvo još uvijek usputno zanimanje kojim se bave nakon što završe posao lučkog kapetana, ugostitelja, kuhara, hotelijera, građevinara, sveučilišnog profesora marketinga, trgovca pesticidima, igrača kriketa ili strijelca glinenih golubova. I zato sam htio svojim vinskim pričama, u kojima sam u prvi plan stavio vinare i njihove živote, strasti, hobije, pokazati da su i vinari samo – ljudi! Uvjeren sam, više se o nečijem vinu može saznati kroz opis vinarove ljubavi prema tarantuli koja stanuje na zidu njegove sobe i koju nitko od ukućana ne smije krivo ni pogledati. Ili, opisujući njegovu zanesenost drevnom foklornom igrom. Ili, puštajući vinara da umjesto o svojim vinima recitira svoju poeziju…

Zanimljivo je što se tvoja vinska knjiga zapravo više bavi ljudima nego vinom direktno — istina, svi akteri su vinari. Od kuda dolazi potreba prikazati vina kroz vinare?

Mislim da je naš dragi prijatelj Saša Špiranec to lijepo dijagnosticirao u svom osvrtu na knjigu: “Zasigurno su mu vinari štošta ispričali o prešama, bačvama, autohtonim ili introduciranim kvascima, tipu reza, suši ili gradu, kvaliteti prinosa, ali ništa od toga on nije unio u knjigu. Ostavio je to piscima priručnika i snimateljima poljoprivrednih emisija. Ono što je Željko čuo i zapisao su crtice iz zanatski nerelevantnih tema, a koje nam zapravo više govore od svih pobrojanih tehnika i alata”. Dakle, puno puta sam se u nekoj vinariji našao u situaciji da sam stavljen pred svršen čin kad mi vinar utoči neko vino i ja bih tad, kao, trebao nešto mudro reći i krenuti s opisima od kojih mi se oduvijek mantalo u glavi i zbog kojih nisam prije nikada ni čitao ništa o vinima. Onda mi je veliki Ivan Enjingi, slušajući te moje glupe prispodobe, jednom rekao: “Željko, zašto vina uspoređivati s nečim što je lošije od njega?!” Srećom, bilo je to na početku pisanja mog bloga i upravo taj savjet je bio presudan da u prvi plan stavim čovjeka/vinara koji se, u stvari, preslikava u vinu kojeg je proizveo…

Jedini si od nominiranih koji je izdao knjigu u vlastitoj nakladi. Koliko ti znači potpuna kontrola nad sadržajem knjige?

Sam svoj majstor! Osjećaj je fenomenalan, jer sve što je unutar knjige je apsolutno moje, i dobro i loše, i to je nešto od čega sam se odviknuo posljednjih godina u novinarstvu i zbog čega sam, u stvari, i odlučio izaći iz novinarstva nakon 27 godina strasti i ljubavi prema tom poslu. Blog je u početku bio moj ispusni ventil, a odnedavno sam odlučio pokušati i živjeti od njega. Mislim da je vino i sve što se događa na hrvatskoj vinskoj sceni nešto najpropulzivnije i najbolje što se dogodilo Hrvatskoj u posljednjih 20 godina. U vinarstvu je Hrvatska dosegla svjetsku razinu.

Vjerovatno je teško je odabrati priču koja je na tebe ostavila najviše dojma u procesu pisanja jer su sve na svoj način posebne. Postoji li ipak priča koja te najviše dotaknula?

Ja sam slab na Ivana Enjingija, tog starog tvrdoglavca obožavam. Ali, da se zadržimo na Vinskim pričama iz Dalmacije, tamo je nemoguće ne pokazati divljenje prema preminulom Zlatanu Plenkoviću i gotovo prometejskom radu u povezivanju njegove Svete Nedelje s ostatkom Hvara. Kako se ne diviti idealizmu Nike Karamana u obnovi dubrovačke malvasije u Konavlima, Mladenu Aniću u spašavanju svrdlovine u zadarskom zaleđu, kuhinji žene Alena Bibića, pekama Olivera Rokija, opuštenosti do razine prividne lijenosti Vedrana Kiridžije, entuzijazmu, unatoč brojnim padovima, Antuna Plančića, radišnosti i zaljubljenosti Saše i Magdalene Senjković… Ma, nemoguće je napraviti neki izbor, jer svi oni su posebni na svoj način. Upravo zato je svijet vina nepresušno vrelo priča za moj blog i nove knjige koje će tek uslijediti.

Isprobano je puno sorti. Imaš li vino koje te se najviše dojmilo prilikom pisanja knjige?

Ima ih puno, od Birine Defore, Krajančićevog svega, Cebalovog grka, Milinine Amfore… Uf, da ne ispadne da nabrajam samo Korčulu, ali Korčula je za mene osobno trenutno najuzbudljiviji dio vinske Hrvatske. To je područje u kojem su mladi preuzeli glavnu riječ, tradicija je nastavljena, došle su nove ideje i tehnologije… Opet, Hrvatska je strašno puno dobila dolaskom Jo Ahearne na Hvar, njezina vina su ogledni primjeri smjera u kojem treba ići. Kiridžijin Dingač, Vukasov Plerej i Mato, Đuzelov Chardonnay 700…, aloooo, napravio je fantastičan chardonnay od grožđa iz vinograda na 700 metara nadmorske visine u Vinjanima Gornjim!!! Ma, nezahvalno je pitanje o najboljim, jer naprosto je u cijeloj Hrvatskoj postalo teško naići na loše vino…

Vratimo još na Gourmand Awards i Kinu. Tko je od nominiranih u tvojoj kategoriji tebi najzanimljiviji?

Iskreno, divim se energiji Matthewa Horkyja i Charine Tan, koje su svi zaljubljenici u vino u regiji u posljednje dvije godine imali priliku upoznati. Naprosto je nevjerojatno kojom energijom zrače njih dvoje i s kojim entuzijazmom obilaze i upoznavaju vinske regije. Naravno da sam odmah kupio njihovu knjigu kad se pojavila na tržištu negdje u kolovozu, a vrlo brzo nakon toga sam ih i upoznao na predstavljanju mojih Vinskih priča u Beogradu. Jednostavno, iskaču iz paštete, nemoguće je ne susresti se s njima bilo gdje gdje se nešto vinski događa. Zato me ne čudi što su u svojoj knjizi oni bili naprosto prvi koji su nešto napisali o nekim široj hrvatskoj javnosti nepoznatim vinarijama. Dobar izvor informacija!

Za one koji nisu do sada nabavili knjigu, reci nam gdje i kako doći do možebitno najbolje vinske knjige Europe?

Ja sam i u tome poseban, jer knjiga nema u knjižarama, tek su u doslovno nekoliko vinoteka. Uglavnom, svi zainteresirani neka mi se jave u inbox na facebooku i knjiga dolazi poštom u rekordnom roku.

Cijeli tim Taste of Croatia je ponosan na tvoj rad i vjerujemo u tvoju pobjedu u Kini! Željno isčekujemo rezultate!

Što se mene tiče, nemam iluzija da bih mogao doći na vrh i zato se već sada osjećam pobjednikom. Ipak u pozadini svih mojih “protivnika” nalaze se ugledne izdavačke kuće, ja sam jedini od nominiranih koji je knjigu objavio u vlastitoj nakladi.

Ključne riječi: dalmacija Garmaz knjiga nagrada