5 restorana koje biste htjeli u svom kvartu

Zagrebačka restoranska scena življa je nego ikada, to je jasno i nakon letimičnog pogleda. Restorani se otvaraju i zatvaraju u sve bržem ritmu, a publici preostaje nadati se da će njihovi favoriti preživjeti godinu, zadržati kvalitetu i ostati mjesto kojemu se mogu vraćati (mnogi nisu te sreće). Trend koji je prestao biti iznimka, a nadamo se da će postati pravilo, jest pojava da se dobri restorani više ne otvaraju samo u centru Zagreba. I predobro nam je poznato da su godinama jedine opcije po kvartovima izvan centra bile varijacije na temu pizzeria-pečenjara-pekara, i da ustvari i niste imali mogućnost na ozbiljniji ručak izaći u vlastitom kvartu. Srećom, to se pomalo mijenja, a u nastavku smo izdvojili pet kvartova i pet restorana kakve biste i vi htjeli imati na svom kvartu, ako ne živite u jednom od navedenih! Ovih pet kvartovskih restorana zapeli su nam za zub jer se radi o mjestima koja ozbiljno promišljaju gastronomiju, barataju dobrim namirnicama i kulinarskim tenikama, a cijene po kojima nude svoja jela više su nego fer. Možda nećete tamo svaki dan, ali dobro je znati da možete računati s njima za cijeli niz prigoda. Držimo fige da se trend nezaustavljivo proširi i na ostale zagrebačke kvartove.

KVATRIĆ, El Toro restaurant & bar

Restoran na nesretnom mjestu nekadašnjeg Šubićevca koji je ipak, čini se, uspio pobjediti lošu karmu. Priznajemo, sumnjali smo u to prateći izmjenu jednog za drugim neuspješnog pokušaja u tom, ustvari, ogromnom prostoru. I koncept spajanja latinoameričke visoke kuhinje s izlascima činio nam se prilično rizičnim. No, čini se da su ga Zagrepčani prihvatili. Iako na prvu može djelovati kao mjesto gdje divljati dolazi zlatna mladež (i možda uvečer to i čini), preko dana je ovo više nego ugodan prostor s ugodnim osobljem i vrlo preciznim kuhanjem. Naglasak nije toliko na etnicitetu, nego na kuhanju. Da, baza i inspiracija su latinoamerička jela, pa i pokoja egzotična namirnica ili kombinacija, no zapravo se radi o vrlo dobrom kreativnom kuhanju bez obzira je li riječ o svinjskim rebricama, steakovima ili tacosima. Okusi su jasni, čisti i moćni, prezentacija prekrasna, i osjećaj da jedete nešto posebno, prisutan. Dakle, not your ordinary etnički restoran već pucanje na visoku kuhinju u koju  bez problema možete doći na subotnji kvartovski ručak s malim djetetom, bez da se osjećate neprimjereno. Jednako tako, mjesto na koje možete izvesti zahtjevnije goste ozbiljnog apetita.

MAKSIMIR. Ab ovo bistro & bar

Među odabranim restoranima možda najpoznatiji, jer mnogi se zalutali gastro stručnjak već oduševio kreacijama vrlo vrlo mladog chefa Filipa Horvata. Iako se Ab Ovo od početka naziva “samo” bistroom, i cijenimo tu njihovu skromnost, jasno je da su ambicije (i znanja) koje je u kuhinju doveo mladi chef na vrlo ambicioznoj putanji. Unatrag nekoliko godina, tanjuri su vizualno sve atraktivniji, kombinacije sezonskih i lokalnih namirnica sve luđe, a mjesto i dalje nosi određenu “kvartovsku” vibru, pa se ne morate osjećati neprikladno ako na ručak svratite i nakon šetnje u Maksimiru. Ponekad im se dogodi da se malo opuste, pa iznevjere visoko postavljenu ljestvicu, ne samom izvedbom, već očekivanje onog “wow” momenta, koji naravno, prati i određena cijena. Ako želite saznati što se sve kreativno može izvesti sa sezonskim namirnicama koje su vam već možda i dosadile, uz vrlo zanimljivu vinsku listu, Ab Ovo bi morao biti na vašoj listi. Posebno nas oduševljava da njihova ponuda čini dio mozaika u sve bogatijoj lepezi gastronomskih usluga “na kraju grada”. Uz francuski boulangerie&patisserie”Marquise”, slastičarnicu Amelie, pa pizzeriu Duksa, dobri stari Veronikin dućan domaćih proizvoda, ali i novu takvu trgovinu Jutro i Dan, stanovnici istoka grada imaju kamo otići i napraviti kvalitetan odabir, bilo za ručak, bilo za kuhanje doma.

U Maksimiru spomen još svakako zaslužuje modernizirani Bota Šare, ali njime se tek trebamo pozabaviti kako se spada, nedavno smo samo jedan dan skoknuli na kamenice i ugodno se iznenadili.

VRBANI. Alegria

Strateški smještena nadomak Jarunskog jezera, Alegria kao da želi biti dnevni boravak dragih prijatelja kod kojih rado navratite na kavu i čašicu razgovora, na okrijepu nakon poduže šetnje ili napornih sportskih aktivnosti. Ali to je i kvartovski bistro, mjesto susreta susjeda, a svojom raznolikom ponudom, koja ga može svrstati u polivalentnog šampiona hrvatskog ugostiteljstva, u stanju je zadovoljiti zatjevna nepca od ranog jutra do kasne večeri – doručak ili nedjeljni brunch uz kroasan ili Croque Madame/Monsieur, ili možda rillettes na bruschetti uz čašu vina iz najeklektičnije vinske liste koja će i vinske geekove zaintrigirati, kao i pijuckanje finog koktela ili svježe cijeđenog soka na terasi s koje puca pogled na zelenilo, ili savršeno izvedeni confit od patke uz pekarski krumpir za večeru? Vlasnici su Nadege Pache-Tihava i Alen Tihava, francusko-hrvatski par, pa nije čudno da je ponuda jela francuskog i internacionalnog štiha iako gableci, koji se mijenjaju svaki dan i uključuju jedno jelo i juhu, znaju biti i tradicionalnije lokalni. Tijekom dana vrlo je živo u Alegriji, ali preporučujemo doći i na večeru kad je atmosfera romantična, opuštena, a istovremeno nepretenciozna čemu svakako pridonosi vrlo kreativno i koloristički hrabro uređen interijer. Iz kuhinje očekujte čiste, jednostavne okuse bez puno kreativnih izleta, ali sa solidnom izvedbom temeljenom na dobrim namirnicama i sezoni.

SAVICA. Casual urban eatery

Osim teško izgovorljivog i pametljivog imena, sve u ovom simpatičnom bistrou štima. Dnevna ponuda od tri jela, kratak a la carte jelovnik, ponuda nekolicine craft piva, kao i nekoliko vina na čaše. Ne treba zaobići ni ljubazne konobare koji ponekad pate pod pritiskom punog restorana. Iz kuhinje izlaze simpatična mala jela (pritom ne mislimo na količinu, nego pretencioznost) iz kuharskih ruku koje očito vladaju modernim tehnikama pripreme. Primjer: panirani oslić, poznat kao menzaško, teško jelo, u njihovoj će izvedbi biti hrskav i lagan, uz aioli umak koji se sprema na licu mjesta i salatom od kvinoje koja je osvježena trakama krastavca. Jela su moderna, zanimljiva i što je najvažnije, dobro izvedena i nimalo banalna, a cijene više nego okej. Atmosfera je opuštena, pa je mjesto ugodno i za obiteljske ručkove, brzi ručak usred radnog dana ili poslovni sastanak. S obzirom da na cijelom tom kraju grada ne postoji doslovno nikakva restoranska ponuda, vjerujemo u uspjeh i držimo fige za održavanje kriterija.

TREŠNJEVKA. Fidel Gastro – jazz & fine dining

Fidel Gastro je krupan i ambiciozan projekt, restoran, bar i jazz klub u jednom, u postmodernistički uređenom zdanju bivše Herucove zgrade, u kojem su mu susjedi razne milenijalske uredske prostorije. Prostor je velik i mnogo je pozornosti očito posvećeno modernom i pomaknutom dizajnu s mnoštvom detalja. Iako sami sebe predstavljaju frazom “fine dining”, Fidel Gastro nije baš taj fah u smislu na koji smo navikli. Možda i bolje. Osim za večernji izlazak, može funkcionirati i kao bistro, malo drugačije mjesto za brzi dnevni ručak ili kakav zanimljiv zalogajčić uz čašu vina, čak i brunch ili obiteljski ručak (osobno iskušala). Iako ime sugerira kubansku ili latino kuhanju, jelovnik je eklektičan i raznolik, trudi se biti funky i moderan. Ajmo reći, fusion u kojem ima svega od losa i tune do patke i bifteka, uz mnogo boja, svježeg povrća, modernih tehnika i pokoje egzotične namirnice. Neka jela možda i pate od sindroma “više je previše”, no sve u svemu zasad nas ništa nije razočaralo. Na vinskoj karti još bi valjalo poraditi, da, kao i na ponudi piva. Posluga je simpatična i susretljiva, ozračje vedro. Nadamo se da će Fidel opstati i da neće pokleknuti pod povijesnim teretom revolucije koju želi provesti.

By Goran Zgrablić, Morana Zibar i Lada Radin

Fotografije: FB stranice restorana

Ključne riječi:

Lada Radin

Veterinarka i znanstvenica u duši, istraživačica i putnik po prirodi. Povremeno piše, vrtlari, fotografira i pleše po stolovima (što već dugo nije). U stalnoj potrazi za novim okusima i mirisima.
Pretplati se na newsletter