Sretan rođendan, Nova runda za sve!
- 21.06.2018.
Sjećam se kao da je bilo prekjučer. A prošle su četiri godine. Bio je to početak krafterske pivske revolucije u nas, čije mnogobrojne plodove danas žanjemo, odnosno pijemo. Nova runda je prva smogla hrabrosti riskirati sve, skuhati pivo, upakirati ga, dati mu ime i staviti ga pred šire mase, odnosno izbaciti na tržište. A tome je prethodila prva pivska crowdfunding kampanja koju je Hrvatska vidjela. Tad je to još sve bilo jako klimavo i egzotično. Premijera je bila u dobrom starom Tolkien’su, a prvo pivo bila je APA, tj. American Pale Ale.
Nismo tad baš puno znali o svim tim stilovima i novotarijama, IPA, APA, ABA, NE IPA… Ali željeli smo pravo pivo, ne konfekcijske vodice koje su dominirale tržištem. A nemaš baš love da si svaki put naručiš nešto fino uvozno. Iako je i tu puno konfekcije. Čim se vijest pročula, zvala sam frendove i montirali smo se na terasi Tolkien’sa. I jedni i drugi imali smo vrlo mlado mladunče i odlazak na pivo bio je avantura pa sam to lukavo izvela – nek njih dvoje skakuću okolo, a mi ćemo na miru probati pivo. Čim je čaša došla i onjušila sam je, znala sam da će mi se sadržaj svidjeti. Sve je bilo drukčije. Boja, zamućenost, mirisi, arome, gorčina, tijelo… Je li to pivo bilo savršeno? Objektivno ne. Ali u tom trenutku da. Dalo je nadu da može bolje i da se stvari mijenjaju. Ubrzo nakon toga došlo je i Zmajsko i ostalo je povijest.
APA je izabrana, pretpostavljam, jer je ipak lakša, nježnija i prijemčljivija od IPA-e, a kad probijaš led i ideš u nepoznato, nećeš ljudima odmah tutnuti nešto ekstremno i previše drukčije. Da, svakako je bilo zahmeljenosti, što je zaštitni znak Nove runde, ali sigurno ne u mjeri u kojoj su nas na to navukli budućim radovima kao što su kultni C4 ili čudovišni Throat Twister. Treba prvo ljude mic po mic educirati i privući, a onda im spičiš hmeljnog monstruma. I Zmajsko je prvo bacilo Pale ale, tek je poslije lagano došao Pozoj. APA je i dalje bazno pivo Nove runde, ulaznica za sve, opće mjesto, točeni klasik s kojim ne možeš fulati.
Marko Filipin i Miro Šuvak tako su prije četiri godine na neki način postavili kamen temeljac sadašnje hrvatske craft scene. Više nisu gypsy brewery, iliti pivari nomadi, imaju stalni prostor u Jastrebarskom, iako nije njihov. No, i tu se stvari možda promijene, planovi postoje… Poanta ovog teksta uglavnom je iskrena čestitka. Kad udobno zavaljeni pijete negdje jedno lijepo hladno orošeno zanatsko pivo iz sad već goleme i impresivne domaće ponude, zastanite na trenutak da se sjetite pionira. I skužite koliki je put prijeđen u samo četiri godine. Živjela nam Nova runda! I pogledajte prigodni razgovorčić.
