Dođi Barbi da ti pive da!
U neko davno doba jedini barba čije sam lice znala s boce bio je barba Ribar s etikete istoimenog vina, da ga nazovemo tako. I ne stidim se toga. Svaki istinski vinoljubac mora na početku proći kratku fazu pijenja najgore vinske patvorine, s kolom ili bez nje, da bi poslije mogao bolje upoznati i cijeniti fina vina. Kako god, prije par godina našla sam boljeg barbu na etiketi. I to pivskog. Riječ je o pale aleu Barba prve splitske craft pivovare LAB Split.
Taj je Barba na tržište došao tiho, otprilike 2016. Prvo lokalno, a onda nacionalno, no nikad masovno. I odmah je odskočio u ponudi domaćih zanatskih pale aleova. Fino zahmeljen i gorak, citrusan ali ne preintenzivno tropski niti aromatično nabrijan, ozbiljno pitak. Recept se do danas nekoliko puta malčice mijenjao, usavršavao, i mislim da je bazni Barba trenutačno u top formi. Uskoro su mu se pridružili i barba Englez (čudan svat, nešto između alea i bittera), neka single hop izdanja i Barba Imperial IPA Ovaj potonji bacio je na noge našu beer geek zajednicu. Doista je moćan, za moj ukus možda malo previše sve, ali razumijem zašto bi svaki pivski snob koji drži do sebe zatitrao na njega.
Barba je postao hipster. Dosta moćno zvuči ta IPA – po čemu je posebna i drukčija od onog što već imamo na sceni?
Barba se modernizirao… Sad je negdje u 50-im, 60-im godinama prošlog stoljeća 🙂 Craft pivarstvo ostavlja mnogo prostora kreativnosti i craft publika to od nas očekuje. Po čemu je poseban, pa rekao bih najviše po odabiru hmeljeva i dodatku malog postotka laktoze, koja daje blagu slatkoću ovoj IPA-i. Posebnost je i da je ova IPA nježna, a opet brutalna.
Je li Barba već prerastao Split, kako mu ide, je li zadovoljan tu gdje je?
Barba nije prerastao Split, Barba ga je samo probudio iz pivskog sna. Možda se čulo za Barbu i šire nego što smo inicijalno mislili, ali još je puno posla kod kuće. Imamo još jako puno posla u edukaciji i širenju glasa o craft pokretu i craft pivi na ovom području! Pivo više nije ona neka gajba koja stoji na parkingu na +60 C jer “šta će bit pivi, oladit ćemo je”. Pivo koje crafteri nude je proizvod bez aditiva, bojila, konzervansa itd. Ono je živi proizvod i mora se prema njemu ponašati kao prema mlijeku. Ako vam logika nalaže da svježe mlijeko ne ostavite ljeti u parkiranom autu, onda nemojte to raditi ni pivu! Srećom, više nismo jedini u Splitu. Mandrill BrewPub je tu, uskoro će sa sličnim konceptom krenuti i TAP B, a šuška se o još 3-4 male pivovare u skoroj budućnosti. Svi smo tu, blizu jedan drugome, dijelimo znanje i radimo na zajedničkom cilju – edukacija i kvaliteta.
Tvoj kratki osvrt na craft scenu u Dalmaciji, budući da je Barba tu sad ipak nekakav veteran, iako vrlo mlad?
Scena se kreće zavidnom brzinom, u većini slučajeva u pozitivnom smjeru. Mi imamo još jako puno posla, a konačni cilj je publika koja nas prati, traži novitete, traži brutalne edgy pive, i s nama živi, radi, veseli se i tuguje. Kroz Imperial IPA-u i sada Barba IPA-u zacrtali smo smjer kojim idemo, i reakcije su iznimne. Plan nam je ne rasti kapacitetom, nego samo kvalitetom i inovativnošću!
