Ribanje i ribarsko prigovaranje iz pera barbe Marina (oprez, ima i psovki!)

Ponukan benignim i legitimnim napisom KPK (Kulta plave kamenice, op. ur.) u svezi spremanja i jedenja malih lignjica u jednom hrvatskom restoranu osjećam potrebu napisati nekoliko riječi o tom činu.

Naime, svima je slatko i fino nešto malo, mlado i nedoraslo. No, da li ćemo zbog trenutne organoleptičke zadovoljštine ozbiljno naštetiti bio raznolikosti i opstojnosti kvantiteta nekih vrsta? Naravno da hoćemo!

Jedna od tih vrsta su upravo lignje i sipe. Jedan od apsurdnih alata za lov malih liganja je Migavica. Mreža potegača. Evo i definicije sa portala podvodni.hr:

Migavica je pridnena obalna mreža potegača, potječe s područja Dubrovnika, točnije prvi put se upotrebljava u Rijeci Dubrovačkoj i Zatonu u 17. stoljeću. Namijenjena je za ribolov gire oblice (Spicara smaris), a ribolov se obavlja u priobalnom dijelu morskog pojasa koji je najčešće prekriven livadama posidonije (Posidonia oceanica). Upravo ta izravna povezanost migavice s livadama morskih cvjetnica je uzrok lošeg glasa migavice još od davnina. Naime livade morskih cvjetnica su važna rastilišta i hranilišta nedoraslih primjeraka mnogih vrsta.

Ok. Sad znamo što je migavica. A znate li kako funkcionira migavica?

Ukratko, samo ime govori kako ta mreža “miga”, odnosno otvara i zatvara oko. Poteže se isključivo na tradicionalni način potezanjem rukama propuštajući male i nedorasle morske organizme kroz propisano oko. Pa gdje je onda problem?!

E tu je problem! Što su se pojavom jakih brodova i vinčeva prestale upotrebljavati ruke, a efikasnost i brzina zapasivanja je postala neuporedivo lakša i efikasnija. No ta mreža ima konstantno povlačenje, pa ne “miga”!?!? Jbte, jel’ to tako teško shvatiti onima koji u Zagrebu u nekom PrdiMinistarstvu pišu zakone? Ej, kume, stani malo!!! Mreža ne miga! Ne propušta ni iglu!? Sve doti jedne male lignjice i drugo završi u mriži!? I onda se to prikazuje kao iša san lovit giru, al’ jbga… uvedeš u zapisnik kao kolateralnu žrtvu i staviš na tržište!? Jel’ razumite vi očemen ja tu?!

Drugo. Sipa. Sipa ima godišnji prinos od jednog kilograma, a živi do 3-4 godine. Super! Kad se zadnji put na peškariji vidili sipu od priko kila? Šta ste zašutili?

Dragi moji, kad je sipa u mrijestu prilazi obali da spusti larve. Kao i lignja. Idealno je plitko, položito i pjeskovito dno išarano posedonijom. Dakle savršen teren za migavicu! No, migavica ne ulovi puno sipa. Zašto? Jer sipa ni u ludilu ne može prići obali, jer je sve u nekoliko redova ograđeno jednim drugim zlom, a to je popona, poponica ili kako već. Mreža stajačica. Zabranjena! Al’ koga briga?! Baca se bez sinjala, kavicala, oznaka za mrežu. Pa ako te uvati Policija sa jednim brodom od Vira do Žirja nisi ima sriće. Neka sitna kazna i zaplini ti mrižu. A uvjeravam vas da u Marču nema ni metra prolaza prema obali. I to u nekoliko redova?! A stvarno smo u kurcu! Sjebali smo svoju vlastitu dicu!

Hahaha… još se kurčimo po fejsu žderuči male lignjice, male sipice, zubačiće od par centimetara, a o prstacima da i ne govorim!

Sretno vam i veselo bilo! Udavili se u drači…

Marin Vanjak