Oda ljutosti

Nemam slavonske pretke, niti meksičke korijene, pa ni tajlandske krvi. Prema ljutini u hrani većinu života odnosila sam se kao prema starijoj susjedi iz haustora – sve pristojno, pozdravimo se, popričamo, poštovanje je tu, ali ništa dalje od toga. Neka jela konzumirala sam šarf jer tako mora biti (tipa fiš paprikaš ili svadbeni gulaš), no ništa pretjerano. Tu i tamo ljuta pizza s feferonima ili malo jači umak uz tortilja čips. Moje tijelo poznaje tri vrste reakcija na ljuto – kad je blago ljuto, procuri mi nos; kad je umjereno ljuto, nos kontinuirano curi, ali krene i znoj; kad je stvarno ljuto, uza sve navedeno počnem i štucati. Curenje nosa obično je bila razina do koje bih išla. No zadnjih nekoliko godinama kao da su se otvorile neke dotad začepljene čakre i organizam je baš počeo tražiti ljuto. S jedne od pet, odjednom smo došli do dvije ili tri zvjezdice. Mazohizam srednjih godina? Neki kemijski disbalans? Nemam pojma, ali kad sam vrlo uspješno preživjela školsko kušanje umaka od Volim ljuto, znala sam da sam na dobrom putu i da sam probudila ljutomanku u sebi. Još je to nova situacija i još istražujem, ne idem u ekstreme i nisam postala geek koji na balkonu sadi Carolina Reapere ili Bhut Jolokije te se smije Scovilleu u facu. Ono što želim reći – ovo je vrlo uzbudljivo vrijeme za ljutomane ili one koji će to tek postati, što se tiče situacije i ponude na hrvatskom tržištu. Ne bojte se ljutine. Pravilno dozirana može biti uzbudljivo nepčano iskustvo i točka na i brojnim jelima, pogotovo u dijapazonu ljetnog roštilja. I samo da utvrdimo – ljutina iliti pikantnost nije okus, nego senzacija.

Ljuta scena u nas odnosno mali proizvođači ljutih umaka pojavili su se prije kojih pet-šest godina. Mislim da je moj prvi susret s ljutom paletom bio na počecima placa na Tavanu. Eskalacijom burgermanije i američkog stila roštilja po zagrebačkim zalogajnicama (i šire) otvorio se prostor za proboj ljutih umaka. Danas imamo nekoliko već etabliranih i specijaliziranih proizvođača, a među njima definitivno odskače brend Volim ljuto neumornog i ljuto iskrenog Gorana Vrabeca. Imaju stvarno široku paletu proizvoda i stalno smišljaju nešto novo, odličan smisao za marketing i promociju, gomilu energije, fantastično funkcionalan web shop, vlastiti dućan Spicy Days, prisutni su u restoranima diljem zemlje, a iza svega i dalje stoje mali tim i kvaliteta.

Direktan povod ovom članku jest prekjučerašnje događanje u režiji Volim ljuto ekipe – BBQ Hot Yard u dvorištu zagrebačkog Vintage Industrial Bara. Uz pomoć Grill & Burger House iz Zaboka pripremili su vrhunski roštilj za raju, uz pokoje pivo, opušteno druškanje i promociju svojih proizvoda. Bilo je nekakvih osam jela, nekoliko burgera, pa rebarca, sendviči, punjene pa pohane jalapeno papričice… Te meni sjajan chili con carne (malo štucanja na početku, do kraja samo lagano nos). Organizatori su sami priznali da nisu očekivali takav odaziv i nije sve išlo glatko, svakako je bilo logističkih propusta koji se daju popraviti. Unatoč tome, nisam primijetila neku pojačanu nadrkanost u zraku, sve je bilo ležerno i ugodno, događanje kakvo s radošću opet iščekujem. Ekipa je bila vrlo raznolika, sve samo ne banda brkatih gorostasa na motorima ili kako već stereotipno zamišljate ljubitelje ljutine. Među desetero natjecatelja u jedenju brutalno ljutog čilija bile su i dvije naizgled krhke djevojke! A sudeći po razgovorima kojima sam bila izložena tijekom čekanja u redu za hranu, scena stvarno postoji. Ljutina je kul, ljudi strastveno prate, poznaju i isprobavaju razne umake i proizvode iz ljutog asesoara.

I za kraj, moj odabir pet osobno najvažnijih i najmilijih proizvoda iz Volim ljuto arsenala:

1. Vrabasco Original – Jer je jedan od onih s kojima je sve počelo, umak temeljac. Nešto kao tabasco, ali njihovo i bolje.
2. Vrabanero ajvar, dvije zvjezdice – Jer je postao moj kućni ajvar. Blagi ajvar više ne mogu jesti, postao mi je kao dječja kašica. Kick ili ništa.
3. Vrabasco BBQ strong – Jer daje roštilju ono nešto što ga uzdiže od samo hrpe finog pečenog mesa.
4. Hellfire Spicy Peanuts – Jer ti nekad treba grickalica s mudima. Iako je ovo najblaži u triju, peče i žeže, ali na neodoljiv način.
5. HabaNeon stout – Jer je poseban. Ovo je bila jednokratna i sezonska kolaboracija s craft pivovarom Varionica. Njihovu Neon Stoutu dodana je aroma habanero papričica. Koje se osjete tek pri kraju, vrlo ugodno, tako da je pivo oplemenjeno, a ne skureno. Dodatan razlog zašto volim Volim ljuto je sklonost kolaboracijama i eksperimentiranju. Začinjavali su sireve u suradnji s Vesnom Loborikom, a legende s kušanja zaljućenih Medenkovih sladoleda još kruže gradom. Čokolada cHOTolate koju su napravili s manufakturom Taman jedna je od najslasnijih u mom nemalom životu i pokrenut ću peticiju ne bude li ove zime reprize (mislim, snimi sastojke: karamela, višnja, piment i čili).

Vrabec i ekipa, kapa dolje! Neka poruka za svijet?

Ključne riječi: ljuto red hot chilli peppers volim ljuto