Dubrovnik Festiwine – kamenice, pošip, grk… za koga?

Petu godinu zaredom održat će se dubrovački vinski festival Dubrovnik Festi Wine, i u tjednu od 16. – 22. travnja okupiti mnoštvo vinara. Festival, kao i uvijek započinje „Dubrovačkom vinskom setemanom“ u okviru koje Dubrovčani i gosti posjećuju restorane, konobe i vinske barove s oznakom  „Wine Friendly“  te kušaju vrhunska vina koja se sljubljuju sa specijalitetima dubrovačkog kraja.

Uz klasičnu vinsku izložbu na novoj lokaciji, Sunset beach uvale Lapad, možda najzanimljiviji dio festivala tradicionalno je slijepo kušanje i odabir vina koje najbolje paše uz stonsku kamenicu – „Blind date: In love with Ston Oysters“.

U godinama koje su prethodile u finalu su se uvijek nalazili isti provjereni igrači: Krajančićev pošip Intrada, Biretov grk, Crvikova malvasija Tezoro i Volarevićev rose Syrtis, stoga nije pogrešno zaključiti da su ovo provjerene kombinacije na koje se čovjek može osloniti. No, na prošlogodišnjem sparivanju pod svjetla reflektora uletila je sasvim nova sorta, sasvim novog vinara. Cetinka Vinarije Bačić iz Blata na Korčuli lagano je, svježe, mineralno i osvježavajuće vino skoro sasvim izgubljene stare sorte. Prekrasne etikete i simpatičnog mladog vinara, vino o kojem se pričalo i nakon samog festivala. Kušati je u prirodnom okruženju, spojenu sa stonskom kamenicom, iskustvo je kojeg bi Dalmatinci trebali flaširati pa skupo prodavati. Možda se tomu i dosjete u godinama koje dolaze.

U sklopu ocjenjivanja  „Dubrovnik FestiWine Trophy“, međunarodno priznati ocjenjivački tim, sastavljen od domaćih i inozemnih sudaca, enologa, na čelu s predsjednikom ocjenjivačkog tima Bojanom Kobalom, birat će najbolja vina festivala. Ono što vam mi možemo preporučiti kao razlog za posjetu festivalu, više su nego očiti igrači. Pošip i grk doživljavaju svoju renesanu i prije nego što smo se nadali grk je postao rijetko i traženo vino do kojeg nije lako doći, dok se cijene dižu iznad simpatičnih razina. No, s obzirom na količine i kvalitetu koju ima, ne možemo se ni ljutiti. Mladi vinari poput dečki iz vinarije Zure  koji su njime zaluđeni daju nam nade da grk u budućnosti ipak nećemo morati piti na kapaljku.

Pošip je sorta koja bi morala i trebala postati zaštitnim vinom Dalmacije, pa barem od Splita naniže. Dalmatinski vinari u kreativnoj su fazi igre s njim, no još uvijek ne znamo koji je bazni izričaj ove sorte, a što su varijacije na temu. Luka Karajančić, kojeg možemo nazvati ambasadorom ove sorte, ove godine kao da je eksplodirao i konačno svoje igre s pošipom pokazao svijetu. Slatki pošip, macerirani pošip, pa i pošip iz 2000. koji je izvukao iz arhive daju nam razmišljati o mogućnostima ove sorte koje moderno dalmatinsko vinarstvo tek treba postaviti na mjesto koje zaslužuje.

Ne sumnjamo da će i ove godine na festivalskom dijelu zasjati neki novi vinar, a i da će nam dobro poznata lica prirediti pokoje iznenađenje. Ono što se, međutim, pitamo jest: koja je ciljna publika ovog festivala? Dubrovnik baš nije usput za potegnuti na 2 dana festivala ni vinarima ni vinskim zaljubljenicima, računa li se na turiste? Ili su pak ciljana publika lokalni ugostitelji? Postoje li neki posebni aranžmani za stići do ovog festivala iz drugih krajeva Hrvatske ili svijeta? Ima li ovaj lijepi i dobro koncipirani festival nadići lokalne ambicije? Možda osnaživanje vinskog turizma? Čini nam se da vrijeme klasičnih vinskih festivala prolazi, jer, dok oni niču kao gljive poslije kiše, i svaki grad ima SVOJ festival, opterećenje koje to predstavlja za vinare ogromno je. Vjerujemo da će i oni dobro promisliti prije nego potegnu na drugi kraj Hrvatske točiti vino zalutalim turistima. Nisu organizatori Dubrovnik Festi Winea krivi za nedostatak vizije i strategije razvoja (hrvatskog) dalmatinskog vinarstva, ali ova festivalska stihija sve više podsjeća na stihiju hrvatskog turizma, pa dokle ide…

Pitanja su to koja se pitamo dok razmišljamo o grku, pošipu, plavcu, cetinki i za koje bismo rado da postanu nositelji posebnih vidova turizma na dalekom jugu Hrvatske…

 

Ključne riječi:

Lada Radin

Veterinarka i znanstvenica u duši, istraživačica i putnik po prirodi. Povremeno piše, vrtlari, fotografira i pleše po stolovima (što već dugo nije). U stalnoj potrazi za novim okusima i mirisima.
Pretplati se na newsletter