Divljač i ćićarijska brinjevača stoluju u konobi Lovac

Malo ljudi zna da je prije stotinjak godina glavni prometni pravac između Rijeke i Trsta bila cesta koja u svom središnjem dijelu prolazi idiličnim ćićarijskim prijevojima. Ćićarijska cesta Rijeka-Trst u sasvim je dobrom stanju i danas pa je svesrdno preporučujemo putnicima kojima se ne žuri stići na odredište, već znaju uživati u putovanju kao takvom. Strateški smještena otprilike na pola puta, konoba Lovac u usnulom selu Jelovice još je jedan razlog za posjet magičnoj zemlji Ćićariji.

Konoba Lovac u Jelovicama najzabačenija je istarska konoba

Pradjed Draženka Čendaka, sadašnjeg vlasnika konobe, otvorio ju je davne 1902. g. jer valjalo je sve te putnike okrijepiti, ponuditi im prenoćište, a do pada Italije u sklopu konobe djelovala je i mala trgovina. Sve te godine pa do danas konoba nije radila, zbog smjene generacija, samo krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Kako to da vjerojatno najzabačenija istarska konoba i danas jako dobro radi, pa je zatvorena samo srijedom?

Istarski ombolo, dinstani kapuz i krumpir od ispod čripnje

Prvo, tradicionalna istarska jela od divljači, u vrlo korektnoj izvedbi, ovdje su gotovo cijele godine u ponudi, što ne čudi s obzirom na to da je Draženko strastveni lovac. Ako se naručite dovoljno unaprijed, ovdje možete jesti i njoke sa šugom od zeca, što je bez svake sumnje najrjeđe i najplemenitije istarsko jelo koje možete probati. Njoke isto tako rade sami, a i s ostalim namirnicama nema šale – gotovo sve dolazi iz neposredne okolice. Osim njoka sa šugom od jelena, jeli smo sjajnu maneštru od vrganja i krumpira, pravu starinsku bistru juhu od stare domaće kokoši, a dugo nismo jeli tako slastan domaći ombolo s dinstanim kapuzom i restanim krumpirom (zapravo više kraška inačica – patate in tecia). Jednostavna štrudla od jabuka za kraj govori da im ni deserti nisu bauk.

Drugi razlog za uspjeh Lovca je upravo blizina Trsta, što im osigurava stalni priljev klijentele željne iskrenih okusa nekih prošlih vremena.

Obitelj Černak čuvar je tradicije proizvodnje drvenog ugljena na Ćićariji

Treći razlog je ćićarijska brinjevača – istarski gin koji se dobiva dvostrukom destilacijom lokalne isključivo borovice, bez ikakvog dodavanja komovice. Nakon fermentacije borovica, iz prve destilacije dobiva se eterično ulje koje se odvaja, a ostatak ide na ponovnu destilaciju, i tek tada dobijemo brinjevaču. Taj alkoholni eliksir Lovcu daje pomalo kultni status, ali ovoga puta, nažalost, nismo ga mogli probati jer su zadnje dvije godine bile iznimno sušne pa je, kaže nam Draženko, smrika loše rodila.

Novu brinjavaču moći ćemo probati tek druge godine, no to nije razlog da Jelovice ne posjetite i prije. Vjerujte, i duša i tijelo bit će vam zahvalni.

Goran Zgrablić

Doktor fizike koji je prije desetak godina uvidio da svoj urođeni istraživački poriv mora proširiti prema magičnom i neistraženom svemiru ića i pića. Zadnjih pet godina bjelosvjetskim izješama nudi butik tečajeve tradicijske istarske kuhinje i vinske ture po ponajboljim, ne nužno i najrazvikanijim, istarskim podrumima.
Pretplati se na newsletter