Vinski festivali u Hrvata 1.dio
Kraj studenog nekako se neslužbeno smatra službenim početkom sezone vinskih festivala u Hrvatskoj. Vjerojatno je do toga što je zadnji vikend u studenom već dugi niz godina rezerviran za najstariji ozbiljni vinski festival u nas, VINOcom, popularno znan i kao „Esplanada“. Inspirirani skorim susretom s velikim brojem dragih nam prijatelja iz vinskog svijeta, odlučili smo složiti mini vodič po bitnim vinskim festivalima koje ćete imati prilike obići sve do (ranog) proljeća. O onima koji se održavaju kasnije tijekom proljeća i ljeta, u posebnom tekstu.
VINOcom, Regent Esplanade, 24. i 25. 11. 2017.
Jedan od najstarijih ozbiljnih vinskih sajmova održava se dvanaestu godinu zaredom, u najljepšem zagrebačkom hotelu, Esplanadi. Mjesto je to na kojem se, nakon duge festivalske pauze, okuplja zaista velik broj vinara, vinskih kuća, distributera i svih onih koji su na neki način poslovno vezani uz vino. Prilika je da u kratkom vremenu na malom prostoru upoznate ili pozdravite impresivan broj vinara, probate nova vina, kušate ono što inače nemate priliku. Prostor je zaista elegantan, pa posjetitelji imaju dojam da su na manifestaciji koja na dostojan način štuje i promovira sve vinsko. Barem do 16 h. Nakon toga nastaje kaos. Kakofonija zvukova, gužva, vrućina i rijeke ljudi koji se guraju u prenatrpanim prostorima. Ako ste do tad već u fazi da ste prestali kušati, a počeli piti, super. Ako se još pokušavate koncentrirati na kušanje, nemate šanse.
plus: velik broj vinarija iz cijele Hrvatske, puno novih, puno stranih vina. Gourmet ponuda u šatoru. Štandovi s delikatesama u šatoru, i vrlo ukusna, zdrava i kuhana jela koju razni chefovi pripremaju pred vama održat će vas na nogama duže nego što biste izdržali da nemate štogod gricnuti.
minus: prevelika gužva nespojiva je s mirnim i temeljitim kušanjem, nakon određenog doba ono više nema smisla. Radionice, koje često zvuče zanimljivo, kasne i kaotično su organizirane. Sve je manje samih vinara za štandovima pa zaboravite na neko dublje razumijevanje njihova pristupa vinarstvu.
Ukupno: za ulazak u vinski svijet i dobru zabavu, ovaj festival je dušu dao.
Foto: Denis Despot, WineOS
WineOS – Esseker centar, 1. i 2. prosinca 2017.
Osječki WineOS, četvrti po redu, polako ali sigurno gazi prema tome da postane središnje događanje koje spaja vinski i gastronomski svijet u istočnoj Hrvatskoj. Radionice, vinari iz šire regije i izlagači slavonskih gastro delicija pokazale su se kao uspješna kombinacija kojom je ovaj festival stavio svoje ime na kartu vinskih festivala u regiji. Broj posjetitelja i izlagača svake godine raste – ove godine se očekuje više od 70 izlagača. Veliki plus su odlični cjelodnevni seminari i radionice koje će se održavati oba dana festivala. Moderator ovogodišnjih radionica je Željko Garmaz, svima poznati pokretač bloga Vinske priče i autor istoimene knjige.
plus: Prošle godine festival je promijenio lokaciju i preselio je iz barokne Tvrđe i arheološkog muzeja u centar grada. Tim potezom se napokon se smanjila gužva i povećala mogućnost lakše komunikacije s izlagačima i kušanje u ugodnijoj atmosferi.
minus: Željeli bismo vidjeti više gastro sadržaja, prošle godine neki su izlagači delicija vrlo rano napustili festival.
Ukupno: Festival na koji se isplati doći i probati presjek vina iz regije. Odlična prilika za isprobati mlada vina ili eksperimente domaćih vinara ispod pulta.
Salon pjenušaca, Hotel Dubrovnik, 2. veljače 2018.
Sestrinski festival Salona pjenušavih vina u Ljubljani imao je lani svoju zagrebačku premijeru, na krilima sve većeg broja pjenušaca koji se proizvode u Hrvatskoj te znatnog porasta njihove kvalitete i konzumacije. Relativno uspješan debi dokazao je da je pjenušava scena toliko ojačala da zaslužuje samostalno okupljalište. Osim većine hrvatskih proizvođača, bilo je i gostiju iz nekoliko bliskih zemalja, a uz uobičajen promenadno-kušački dio, našao se i par edukativnih radionica. Također, podijeljene su i nagrade najboljim vinarima u nekoliko kategorija, po izboru stručnog žirija. Hotelski prostor možda nije pretjerano uzbudljiv, no funkcionalan je i dovoljno prostran, a lokacija ne može biti centralnija. Izlagača nema previše, može ih se relativno brzo i konstruktivno obići, no imajte na umu da najbolje boce najbrže i nestanu. Publika je bila pristojna i raznolika, nikako ona uobičajena festivalska masa kakvu znamo s nekih starijih i većih događanja. Sjećamo se i pokušaja svirke sasvim korektnog benda uživo, no nikako nije došao do izražaja, uz žamor i zveckanje čaša gotovo ih nitko nije primjećivao.
plus: raj za ljubitelje mjehurića, odlična lokacija, prisutnost vinara na ne tako masovnom događanju
minus: prostor nema neku vibru, nedostatak sitnih zalogajčiča koji bi dobro došli, dosta loše osvjetljenje, selekcija izlagača pomalo kaotična
Ukupno: Kao prvom vinskom događanju u kalendarskoj godini, mnogi će zanemariti eventualne organizacijske nedostatke, sretni zbog toga što se napokon nešto događa. A mjehurići su tu da dižu atmosferu i raspoloženje.
Pink day, hotel Mimara, ožujak 2018.
Iako bi se nekom ideja o festivalu koji se kompletno vrti oko rose vina mogla učiniti bizarnom, ona to uopće nije. Rose je doživio potpuni procvat na hrvatskoj vinskoj sceni u proteklih nekoliko godina, i više ga se ne smatra „vinom za žene i slabiće“. Baš zanimljivo onda, reći ćete, da ovaj festival organizira udruga Women on Wine, ali žene su uvijek bile tankoćutnije prema trendovima, pa tako i ovom vinskom. Na festivalu se zaista toče samo rose vina, u mirnoj ili pjenušavoj izvedbi. To je ujedno i prvi proljetni festival, obično je taj dan vrijeme prekrasno, pa imate dojam da su svi izmiljeli iz zimskih brloga i vesele se proljeću. Atmosfera je obično vrlo pristojna. Na marginama se provlači i festival maslinovih ulja, što je i opet dobra podloga za kušanje rosea.
plus: raznolikost i kvaliteta ružičastih vina Hrvatske na zaista je visokoj razini; vinari u roza odjevnim kombinacijama, cvjetni aražmani, “feel good” atmosfera
minus: prostor je prilično akustičan i u određenim trenucima premalen i pretopao u izložbenom dijelu (terasa doduše spašava stvar)
Ukupno: Sjajan način za proslaviti dolazak proljeće i gledati taj dan kroz pink naočale.
Vinart Grand Tasting, Lauba, 2. i 3. ožujak 2018.
Vinartov festival Grand Tasting najmlađi je vinski festival među navedenima, i 2018. održat će se treći put. No i u tako kratkom vremenu ocjene publike i struke složne su, radi se o vjerojatno najboljem vinskom festivalu koji trenutačno imamo. Na ovom festivalu sve štima, i pomno je pripremljeno. Prostor Kuće za umjetnost i ljude, galerijski prostor Lauba, dovoljno je prostran, prozračan i prohodan da ni u jednom trenutku nemate dojam da nemate zraka ili dovoljno prostora. Oko stolova nema bannera i festivalskog kićeraja od reklama i popratne scenografije. Preuređeni prostor bivše konjušnice pritom je iznimno kul, što daje dodatni urbano hipsterski štih cijelom događanju. Broj vinara koji izlažu ograničen je, pa je to prilika za probati iznimna vina zaista jakih vinskih imena, a i većina vinara osobno je prisutna. Radionice koje prethode samom festivalu dobro su organizirane, zanimljive i stručno vođene. Jedino na ovom festivalu postoji i festivalski pop-up shop u kojem možete kupiti vina koja vam se prilikom kušanja svide (samo morate biti brzi), a u cijenu ulaznice uključen je i prijevoz taksijem u slučaju potrebe.
plus: sjajan prostor, odabrana vinska imena, prisutnost vinara, festivalski shop, jake radionice
minus: hrana je na ovom sajmu u drugom planu, nema kvalitetnih kuhanih jela, pa se vrlo lako može desiti da vas alkohol preuzme. Predvidljivost provjerenih vinskih imena, izostanak „novih otkrića“.
Ukupno: na festivalu će se jednako ugodno osjećati vinski početnici, kao i vinski znalci uz mogućnost da probaju zaista nesvakidašnja vina.
BONUS: Festivali kojih nema, ali ih željno čekamo
Festival prirodnih vina. Iako se prirodna, biodinamička i ekološka vina mogu pronaći na svim navedenim festivalima, Hrvatskoj nasušno treba festival koji će se baviti samo takvim vinima, promovirati takav način razmišljanja i kulturu pijenja. Mišljenja smo da publike za takav festival ima i više nego dovoljno: scena se stvorila i profilirala i vrijeme je da se zakorači u ozbiljniji svijet oranža, maceriranih vina i biodinamike. Takvih vinara ima i više nego dovoljno, a kada se tome pridruže i vinari iz susjednih Slovenije, Austrije i Italije – imali bismo priliku uživati u nečem doista posebnom. Marko Kovač sa svojim Karakterreom (koji se, nažalost, zadnjih par godina preselio u Beč) pokazuje kako bi se takvo što moglo raditi.
Drugi festival za koji je, smatramo, samo pitanje vremena, bio bi festival autohtonih hrvatskih sorti. Znanstveni skup o tribidragu pokazao je da za tako nečim postoji želja i potreba, a stilovi malvazija, terana, pošipa i debita, buđenje drnekuše i babića, prilika su da na jednome mjestu isprobamo sve ono najautohtonije što Hrvatska ima ponuditi.
Lada Radin
Mihael Tomić
Iva Ušćumlić
Morana Zibar
