Zenon: Žiga uči Istrijane ča je dobar kus mesa

By: Manjada
Article_zenon_-_service_is_outstanding

Osim što su već stoljećima poznati po vinu i maslinovom ulju, gradić Brtonigla i njegova okolica unazad nekoliko godina profilirali su se i kao gastronomski epicentar Istre. Nigdje na poluotoku nećete naći takvu koncentraciju uistinu kvalitetnih restorana, konoba i agroturizama kao na ovim pitomim brežuljcima sjeverozapadne Istre. Izlizana fraza “za svakoga ponešto” u Brtonigli vrijedi itekako jer nudi vam se sve od bazičnog ali autentičnog agroturizma Vinerino, preko morskih čripnji u kultnoj konobi Astarea, divljači kod Morgana ili slow food jelovnika u fensi-šmensi San Roccu.

Budimo iskreni, svega toga ne bi bilo da granica nije blizu pa je stoga tijekom cijele godine osiguran priljev gladnih Triještina i Furlana, koji u pravilu bolje od domaćih znaju “dove se magna ben e paga poco”, ali i Slovenaca te Austrijanaca koji vape za high-end gastronomskom ponudom. Ljubljančanin Žiga Mandelc, chef s dugogodišnjim međunarodnim iskustvom, vidio je svoju priliku u spajanju te strateške pozicije Brtonigle s pronicljivom konstatacijom da u Istri ne postoji mjesto koje služi propisno odležane steakove. I tako je prošle godine otvorio konobu Zenon.

T-bone steakove donose pred
vas na odabir

Zenon mi je odmah po otvorenju nahvalio Englez s hrvatskom putovnicom Peter Ellis, inače jedan od ekspertnih recenzenata Taste of Croatia, koji upravo zbog mesa često hodočasti Žigi. Smješten je u prizemlju društvenog doma i budućeg Muzeja vina i seljačkog stvaralaštva, gdje je dobio i skrovitu terasu zaokruženu s jedne strane amfiteatrom. Ambijent je jednostavno i skromno uređen, pruža osjećaj ležernosti te potvrđuje tezu da lijepo ne mora biti skupo. Nepretencioznost u dekoru nastavlja se i u usluzi koja je prisna i prijateljska, počevši od duhovite konobarice koja nam je cijelu večer bila na usluzi. A onda smo već za nekoliko minuta ugodno ćaskali sa Žigom, koji nam je usmeno izložio jelovnik.

Kroz Zenonovu enoteku možete se
prošetati i odabrati vino sami

Te večeri htjeli smo biti okorjeli mesožderi pa smo krenuli u odabir prikladnog crnjaka. S konobaricom smo se prošetali kroz enoteku klimatiziranu na idealnih 15 C°, koja lijepo izgleda i prilično je prostrana, ali je izbor vina bio vrlo slab. Bilo je tu Agrolagune, Cattunara, Ravalica i Veralde, i to je više-manje to. Posebno su tanki s taničnijim crnim vinima jačeg tijela, kakva su idealan par steakovima, Zenonovu glavnom adutu. Ipak, posrećilo nam se naći odličan Cattunarov teran barrique iz 2008., koji je bio u top formi nakon desetak minuta dekantiranja. Preporučujemo da ipak ne budu toliko ultralokalni i uvedu vina s područja cijele Istre u ponudu. Na primjer, pojedini vinari iz slovenske Istre (Santomas, Steras, Rodica, Monte Moro, Klabjan...) ne bi bili loš izbor sa svojim impozantnim crnjacima. S druge strane, cjenovno je vinska karta vrlo povoljna pa smo tog fantastičnog Cattunara platili tek 120 kn.

Carpaccio od boškarina

Započinjemo s carpacciom od boškarina posluženim ne na već svima dosadnoj rukoli već na mladoj insalatini. Na vrhu čisto malo parmiggiana, sa strane par bruschetta od kruha koji očito sami peku, sve poprskano maslinovim uljem u kojem naočigled plivaju bijeli tartufi koje smo dobili na slobodnu upotrebu i eto nas u raju. Prava je senzacija da ulje nije aromatizirano «prirodnom» aromom tartufa (gledajte dobro etikete raznoraznih ulja s tartufima!) jer ne prevladava opori miris plina već kompleksnih zemljanih aroma. Delikatan i zavodljiv početak, idealan za početak romantične večere, u kojem je najbolje uživati sporo, najsporije.

 

Pljukanci sa tunom i hruskavom pancetom

Uslijedili su potpuno pomaknuti pljukanci - s komadićima medium pečene tune i hruskavom pancetom, maremonti u teškoj kategoriji. Teksturni kontrast je tu, a briljantan okus će intenzitetom zadovoljiti umami džankije i usput reći nam da se u Žiginoj kuhinji krčkaju dobri temeljci. U umaku je falio samo jedan svježi kontrast (korijander? melisa?) da bi jelo bilo savršeno.

Odmah na početku konobarica je pred nas iznijela T-bone steakove na odabir. Nabavljaju ih kod jednog bujskog mesara koji ih posebno za njih odležava 40 dana. Eto ga, stiže poslužen na dasci, besprijekorno medium rare pečen, miris nepogrešivo odaje da su pripremljeni na roštilju pogonjenom na drva. Noževi nam skoro ne trebaju jer meso je mekano kao maslac pa su vilice sasvim dovoljne. Ovaj fantastičan komad meda usporediv je s najboljim fiorentinama koje služe trattorije u Chiantiju ili s Chianina tagliattom iz kultne a nepoznate rimske griglerije Porca Vacca. Upravo je to trebalo Istri!

Čokoladni souffle odrađen je po pravilima struke s dobrom tamnom čokoladom i ne previše šečera. Savršen kraj večere.

Žigina kuhinja ne pretendira biti ni visoka, ni pretjerano cerebralna, očito je da mu i vizualno ušminkani maratonski jelovnici idu na nerve, ali opet daleko od toga da je Zenon još jedna od dosadnih istarskih konoba u čijim kuhinjama kuhaju amateri koje je strah reinterpretirati tradiciju i kronično pate od nemaštovitosti. Žao nam je da nismo probali morski dio ponude, ali već i ova večer bila je dovoljna da zaključim da Žiga kuha prije svega iskreno, da voli konkretne, muške okuse bazirane na kvalitetnim namirnicama. Osim hrane koja je zbilja na visini i povoljnih cijena vina, glavni razlog zašto ćemo se vratiti u Zenon je vrhunska usluga i prijateljski odnos. Jedini problem je da se Zenon krajem listopada sezonski zatvara pa će jedino raditi po narudžbi vikendom, uglavnom za veće grupe. Što je više nego dovoljan razlog da što prije pohitate do Brtonigle.

Konačan ceh za dvoje: 525 kn
Ocjena: tastegasmic (3)

Bili ste u Zenonu? Radovalo bi nas da ostavite svoju recenziju i ocjenu ovdje.

Comment