U mjehurićastom magnovenju

By: Sestre
Article__a_ne_sestre_s_nata_om

Kao što vjerojatno već znate, sestrama u mjesecu prosincu nije bilo lako. Iz virtualne sfere preselile su vinoslužja u zgodnu vinoteku Vintesa, odlučivši podijeliti svoja vinska promišljanja s vjernom pastvom. Kako je to točno izgledalo možete vidjeti na sljedećim linkovima: 

Čašne sestre na bijelom
Čašne sestre zavijene u crno

Na njihova su samostanska vrata tih dana pokucale nove pripravnice, a pridružila su im se i braća nošena svetim vinskim žarom. I iako su sestre grcale u vinskim obavezama, nisu se štedjele kako bi za vas svoja nepca podvrgnule dodatnom intimnom vinskom kušanju u miru svojih ćelija. Netom pred ulazak u novu godinu kušale su tri pjenušca s kojima su se i dotad već često susretale. Svaki od njih poseban na svoj način i primjeren različitim društvenim prigodama.

Čašne sestre s Velečašnim Suhadolnikom

1. TOMAC Millenium – 70% starih plešivičkih sorti, 30% chardonnaya

Jedan od pionira hrvatske pjenušave scene, nezaobilazan klasik, rado viđen u svakom kućanstvu koje drži do sebe. Sestre započinju suzdržano, pomalo zasićene blagdanskim bakanalijama koje su prethodile. Čak su i kritiziranje etikete preskočile, tražeći odgovore na životna pitanja u tajnovitim otajstvima mjehurića.

Braća po Tomcu

Sestra Fermentacija (pripravnica): Perlanje je sitno, trajno. Na nosu se osjeti kruh, a kada se malo otvori, miriše na lješnjake. (Opa, nova sestra zna znanje!)
Sestra Drosophila: Ajme koliko lješnjaka, prženih lješnjaka! Kao da je Božić!
Sestra Vinifikacija (aka Korporacija): U ustima je lijepo uravnoteženo, no zagasito, nikako nije osvježavajuće.
Sestra Fermentacija: Konkretan je, ima ga u ustima! (Hm? Nova sestra možda previše zna znanje.)
Sestra Peronospora: Naši pjenušci su prejaki, ovo ne može biti aperitiv! Ovo ide super uz hranu, no hvala Bogu, može se baš piti i sam!
Sestra Maceracija: Ma evo, digla sam se iz mrtvih nakon jednog gutljaja! Šut u dupe! Mjehurić! (Sirota Maceracija očito se napatila u mukotrpnu radu i isposništvu proteklih blagdanskih dana.)

2. Maximo brut, Kutjevo – graševina

Jedan od prvih pjenušaca od graševine, iz megavinarije Kutjevo, etablirao se kao vino za mnogobrojne prigode, pogotovo s obzirom na ugodnu cijenu. Sestre umno zaključuju da je etiketa zericu kičasta te guglaju kako je izgledala stara etiketa, koja je bila puno elegantnija. Ova im malo baca na konjak Napoleon. Sestra Vinifikacija ne štedi riječi: „Ovako mali Ivica zamišlja da mora izgledati etiketa. Znate kako to ide s etiketama: Ako nije šareno, budalu neće veselit'!“

Maximo aka Napoleon

Sestra Maceracija: Ovo je boja dječjeg urina, onog jutarnjeg. Što nije ništa loše.
Sestra Fermentacija: To je zbog graševine. Ovdje vam želim skrenuti pozornost da je umjesto ekspedicionog likera korištena kasna berba graševine. Vino je odležavalo u tankovima. (Ta Fermentacija kao da više vremena provodi nad enološkom literaturom nego nad molitvenikom. Impresionirane smo.)
Sestra Maceracija: Perla ko ludo.
Sestra Fermentacija: To je Božić u čaši!
Sestra Drosophila: S početka malo kiseline napadaju, ali s vremenom se lijepo razvija i bude baš užitno. Uz kruhaste note, poslije prevladava jabuka. Fantastično bi išlo uz odojak!

Opći je zaključak da unatoč prvim gutljajima koji nagoviještaju jabučni sokić, ovo nije pjenušac za mlitavce. Ili kao što se to stručno kaže - ima ga!

 

 

3. TOMAC Amfora - stare plešivičke sorte i chardonnay

Stižemo i do zvijezde večeri, sasvim neobičnog, raritetnog, gotovo pa eksperimentalnog uratka iz Tomčeva podruma. Za sve ljubitelje (Tomac) vina iz amfore, ovo može biti samo korak bliže zvijezdama. Ukratko, grožđe je nakon berbe provelo je 6 mjeseci u amfori, pa je pretočeno u drvenu bačvu od 2000 litara na dozrijevanje. Dalje je pjenušac rađen klasičnom šampanjskom metodom u boci.S dužnim strahopoštovanjem te posvećenom ushićenošću predajemo se njegovim netipičnim čarima. Ali moramo se obrecnuti i na etiketu, perceptivne kakve jesmo…

Sestra Vinifikacija: Fontovi plešu! Nedopustivo. 
Sestra Peronospora: Meni se sviđa narančasta boja.
Sestra Fermentacija: Narančasta komunicira, nagovještava organsko.

Pjenušava amfora nije za početnike.

Daljnju raspravu presjekli su zamamni tamnonarančasti mjehurići koji su zvali sestre da zarone nosove u čaše. (Ali nikako klasične uske čaše za pjenušac, ovo vino zaslužuje disati punim plućima.)

Sestra Maceracija: Miriše mi na šlag, Ledov šlag koji nam je svima inkorporiran u genetski kod.
Sestra Peronospora: Ja osjetim ušećerenu naranču.
Sestra Fermentacija: Fini mrtvi kvasci! I malo drva, daj, pusti ga još malo da se lufta.
Sestra Vinifikacija: Kao da je netko gazio po voću i tako ga ostavio malo prije nego što ga je odložio u amforu.
Sestra Drosophila: Zanimljivo kako je perlanje u mojoj čaši Nova godina, a u sestre Fermentacije (manja čaša) ne događa se ništa. Samo jedna mala kolonija perlanja. Kao Srbi u Hrvatskoj.
Sestra Fermentacija: Ovo vino gorko je kao sam život. Ovo je vino s predumišljajem.
Sestra Drosophila: Ma i slatko je i slano i sve u isto vrijeme! Jako ukusno.
Sestra Vinifikacija: Ne smiješ gledati ovo vino kao pjenušac. To je samo pjenušavo vino.
Sestra Maceracija: Ali kakvo! To je studiozno vino, a ovi mjehurići me samo izbacuju iz ravnoteže. (Je, sad joj smetaju, a maloprije je padala ničice upravo pred njima.)
Sestra Peronospora: Ovo bi išlo uz neku laganu cigaru. (Što nas podsjeti na braću Boru, Barbu i Zokija. Ah, misionarske uspomene.)
Sestra Maceracija: I uz jače sireve bi pasalo. Kako god, ovaj pjenušac prije je dižestiv, na primjer umjesto konjaka.
Sestra Fermentacija (zamišljeno): Ovdje Bog govori, a ja ne razumijem...

Prije nego što su i same završile u velikom mjehuriću svog unutarnjeg zadovoljstva, sestre su spokojno zaključile da naša nabujala pjenušava scena nikako nije dosadna i banalna. Nađe se tu svakojakih stilova te ozbiljnih primjeraka, a čak se do 100 kn može popiti sasvim pristojan pjenušac za posvećene poznavatelje. Zapravo, nakon nekoliko godina prevladavajuće mode rose vina, pjenušci su the next big thing! Pjenušajte se, narodi!

Comment