Crni otok bijelih vina

By: Sestre
Article_casne-sestre-2.1_vise_na_zidu

Kratko prohladno ljeto došlo je svom kraju, a sestra Maceracija sa svog ljetnog hodočašća vratila nam se s dva primjerka otočkog isposništva. Skromna i mila, kakvu je već poznate, štedila se kako bi s nama, svojim čašnim sestrama, uživala u rijetkoj prigodi da zaviri u čašu. Zato je s druge strane sestra Peronospora patila od očite apstinencijske krize. Nije prošla ni minuta kako je sestra Maceracija unišla kroz vrata i u letu natočila po čašu Biretova Grka svakoj:            

  

Biretov Grk elegantne fensi etikete.

Sestra Peronospora : Isuse (!), gle, mjehurići su kao nebo, kao Mliječna staza. Kao vedro nebo nad Korčulom. Otkud sad ti mjehurići?! (Ostaci ce-o-dva izlaze na slobodu, sestro. Ništa ozbiljnog). Za to vrijeme sestra Maceracija, kao u bunilu, mrmljala si u bradu: „Dragi Bire, vrlo pametan i sposoban muškarac.“ Kako ni u kojoj varijanti nismo željeli znati kakva je točno priroda odnosa sestre Maceracija i očito, vrlo joj dragog vinara Bireta, strogo smo se koncentrirale natrag na vino:

Sestra Drosophila: Na nosu osjećam krušku, bananu.
Sestra Peronospora: Miris je upravo težak, čak sladunjav...
Sestra Maceracija:  Ma nije, što bi ti, malvaziju?!
Sestra Peronospora (ne da se): Miris ima muda!
Sestra Maceracija (stručno će): Malo ga provrti, onda kao malo podivlja.

No, ni sva stručna znanja i dugogodišnje iskustvo s misnim vinima sestrama nisu pomagli u dešifriranju ovog vina, pa su ga odlučile vratiti u zamrzivač jer se u tramvaju sa zapada na istok grada očito pretjerano zagrijalo. S obzirom da su si natočile dobru mjeru, korištenje traktura bilo je nužno kako ne bi došlo do razbacivanja dragocjenom tekućinom. Nakon pola sata u zamrzivaču, isponova su krenule na put otkrivenja. Stvari su se stubokom promijenile!

Sestra Drosophila (nadahnuto): Eeeee, to je sad već druga priča! MORA biti JAKO ohlađeno. Onda je ovo vino bujno, sočno, moćno i elegatno...

(Istinitosti radi, valja priznati da su sestre, dok su čekale hladnog Grka, skoknule na Kunjasov pošip kako ne bi časile časa, stoga je moguće da su zapažanja koja slijede ponešto, hm... opuštenijeg karaktera.)

Sestra Peronospora: Da, ima manje muda (opet ona!), ali je dobilo određenu eleganciju.
Sestra Maceracija: Nema tu puno svježine. Ovo su vina kojima treba pristupati s oprezom. Nije za neposvećene.
Sestra Drosophila: Za nuspojave upitati svog vinara ili enologa...

Za one koji žele znati više: Na stolu su se prilikom kušanja našle i ukisljene jalapeῆo papričice. Tako su sestre pronašle perfect match ovom Grku te zaključile da bi ovo vino išlo dobro uz spicy jela: „Kruška (iz vina) i ljutina iz papričice nakratko se sjedine u produženom okusu divljine...“

Kunjas Pošip, 2012.

Kunjasov pošip, 2012.

Sestra Maceracija: Ovo je neki tulum u nosu, turbulentno je. Mislim da treba prodisati.
Sestra Peronospora: Miriše kao zahtjevno vino. Alkohol mi malo prži dlake u nosu.
Sestra Maceracija : Ali to je super vino, sačekajmo malo. Sad će livada i cvijeće. (Ma kako li samo znate, sestro?!)

I ono je pretoplo uslijed tramvajske vožnje, no za razliku od Grka, dobro to podnosi. Minute prolaze kao sati i vino se polako otvara. No, kao da se ne može odlučiti što želi biti. Pomalja se svježina koju sestre ispravno percipiraju kao citrusnu, s tim da svaka ima svoj agrum.

Sestra Peronospora: Ovo je limun.
Sestra Maceracija: Limeta plus trava.
Sestra Drosophila: To je grejp.

Sve se slažu da i zelenkasta boja baca na citruse, te da miriše kao da ste napravili limunadu od limete. Limetadu.  Potom se razvija rasprava o tome zašto kod nas u Dalmaciji uzgajaju limun, naranču i mandarinu, a ne i limetu, voće koje su sestre upoznale i zavoljele kroz određena tropska pića prilikom misionarskih pohoda diljem svijeta. I dok su se one nabacivale stereotipima i općim mjestima („Dalmoši su lijeni i tradicionalisti“, „Ima limuna, šta će nam limeta?!“ i "Kivi je super jer brzo naraste i radi hlad“), sestra Drosphila slavodobitno je postavila mirisne arome na pravo mjesto: „Tropski proplanak na kojem rastu limete!" Time je rasprava o citrusima bila završena. No krenuli su problemi druge vrste.

Sestra Peronospora: Ja ga već u nogama osjetim, a nisam dva guca popila!
Sestra Maceracija: Nije to za pretjeranu konzumaciju. Ovo je muško vino! (Ne treba napominjati da je ova opasna generalizacija uzrokovalo glasno negodovanje već pomalo opijenih kušačica.) No, meni baš stvara ugodu! 
Sestra Drosophila: Ma. Stvara nam ugodu jer nam se pije! Ne, ovo nije nimalo lagano vino
Sestra Maceracija: Vrlo je mekano, fino posloženo, no s njim treba imati mjeru.
Sestra Peronospora: Fino posloženo, da. I lijepo ga je piti, ali je zahtjevno. Nije za pretjerivati; mene evo recimo tjera jesti.
Tek pred kraj sestre zamijetiše drvo. Nikakvi napirlitani barici, vanilija-rum-kokos već drvo koje čuva ovo vino da ne bude seljačina.
Sestra Maceracija: Ovo vino je za kada navečer sam pričaš s Bogom.
Sestre Drosophila&Peronospora: Pa, samo ako Bog voli pijane razgovore... Nije to za monolog s Bogom, već mnoštvo dijaloga sa sestrama!

ZAKLJUČAK: Sestre D. i P. iskazale su duboku zahvalnost sestri Maceraciji što im je učinila zadovoljstvo kušanja nekih od najboljih bijelh vina s Korčule. Toplo vam ih žele preporučiti pod uvjetom da se držite gorenavedenih preporuka. Vinari Bire i Kunjas trebaju se naći na karti svakog iole ambicioznijeg vinoljupca patriota. Pa i šire. Amen!

 

 

 

Comment