Sestre u garaži, 1. dio: VINA JAKOB

By: Sestre
Article__a_ne_sestre_s_nata_om

Zagrebački garažni vinari? Kakva je to čudnovata sekta? Otvorene i znatiželjne kakve jesu, sestre su ipak poželjele doznati više o neobičnim sugrađanima pa su preko sestre Doušnice prikupile uzorke i bacile se na koljena… ovaj, posao.

Doista, ima fanatika koji dijele isti sveti vinski žar, pa iako po vokaciji nisu vinogradari ili vinari, grožđe biraju na najboljim južnim položajima da bi po zagrebačkim garažama i podrumima iz hobija proizvodili izvrsno vino. Od dvojice čija se vina mogu naći na tržištu sestre su krenule s onima Ilije Jakobovića radi svetosti kojom zrači njegovo samo njegovo ime. Naravno, znale smo da ne možemo sagriješiti  s brendom starozavjetna imena Jakob (vina su dobila ime po Ilijinom ocu, ali nema veze).

Ovaj rođeni Slavonac ima vlastite vinograde u Brodskom Stupniku, mahom crno grožđe, koje nakon berbe hladnjačom prevozi u pogon na Šestinama (fensi kvart u Zagrebu) na preradu. Proizvede tako oko 20.000 butelja godišnje, Bog ga blagoslovio! No, teško ih je naći. Osim po nešto dobrih hrvatskih restorana, u Zagrebu ga drži matična kapelica naših sestara - sveta vinoteka Vintesa. G. Jakobović ne libi se savjeta stručnjaka, a glavna enologinja mu je žensko čeljade (tzv. sestra Doušnica), što s radošću posebno volimo isticati.

I sestre bi ovakvu garažu!

Rose 2013.
(50% cabernet sauvignon, ostalo cabernet franc, merlot i syrah)

Sestre po običaju kreću s opanjkavanjem etikete. Opći je dojam: „Stil je minimalizam, ali ne plijeni pozornost. Kao da se skriva.“
Sestra Vinifikacija : Tu se išlo ziheraški, na minimalizam, al nedovoljno frajerski.
Sestra Maceracija : Miris je diskretan, ugodan, nije uobičajena voćno-cvjetna bombica. Boja je lijepa, jagodice!
Sestra Drosophila : Ovo je pitko vino, svježe, ali ima ga, i alkoholom i kiselinama. Nimalo banalan rose!
Sestra Fermentacija, vrteći čep po prstima umjesto krunice: Opa, tartarati! (Sestra Fermentacija inače ima fetiš na čepove.) To je znak da vino nije bilo puno tretirano (svaki put nauči nas nešto nova, Bakho ju blagoslovio učtivu!)
Sestra Maceracija : Ovaj rose nije za neuke niti za nespovećene duše. Treba znati stati, jer ima svježinu, pa te prevari. Nije za djecu!

minimalistički, ali nedovoljno frajerski dizajn

Syrah 2012.
Sestra Drosophila : Na nosu je jako mlado, nabrijano, napada me crveno voće, višnje čak!
Sestra Maceracija : Pitko je za poluditi, kao light trešnja – trešnjica!
Sestra Fermentacija : Kao i prethodno vino, traži čašu još, a to je za mene uvijek dobar znak. 

Cuvee 2011. (14,8%)
Stižemo i do perjanice ove vinarije, slavonske bordoške kupaže. Sestre nosovima primjećuju da miriše po haljini Lady Gage (onoj od bifteka) plus bobičasto voće.

Sestra Drosophila : Upeglano, ali to mu nije mana.
Sestra Fermentacija : Ima barriquea, ali ima i grožđa! To bi se stručno reklo, mesnato-herbalne note.
Sestra Maceracija : Ja osjećam buzaru od škampi, onakvu kakvu je moja mama radila.
Sestra Drosophila : Ma kakvi škampi sestro. Malo ste preveč popila! Tu se ističe likviricija aka sladić. Ko bronhi bomboni.
Sestre, iskusne kakve jesu, složile su se da ih vino asocira na uglađenog, ali prenabrijanog mladca. Usuglasiše se da će trebati još vremena da preraste u zrelijeg mladog frajera. „Uša je u prevelike gaće!“
Sestra Korporacija je poentirala: Osjećam se kao cougarka kad pijem ova vina. Kao da sam nabavila mladog frajera kojeg ću sad iskoristiti. (Sestra je, naravno, citirala poznatu scenu iz poznatog filma, jer, kako bi inače znala o tako profanim stvarima...)

Sudeći po kušanome, garažari nikako nisu opskurna sektica koja ne zaslužuje pozornost, nego više nešto kao gorljivi pustinjaci u potrazi za božanskom kapljicom. Odmetnuti od discipline samostanskog reda, ponekad se malo previše zaigraju, ali zanimljiva su i originalna pojava na hrvatskim vinskim nebesima.

 

Comment